Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Oblast: Vojna istorija
kao na slikama
retko
Izdavač: Knjiga komerc
Oni golim rukama ubijaju protivnika na 144 načina.
Specijalci, padobranci, ronioci, snajperisti, iz 44 svetski poznate jedinice, od udarne grupe do padobranske divizije.
Više od 400 fotografija, crteža i skica najelitinijh vojnika sveta.
2002; Broširani povez; latinica; A4;
SPECIJALNE JEDINICE
Miroslav Lazanski (Karlovac, 18. septembar 1950 — Beograd, 3. avgust 2021)[1][2] bio je srpski novinar, vojnopolitički komentator, političar i diplomata. Od 2016. do 2019. godine bio je narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Sredinom 2019. godine, imenovan je za ambasadora Republike Srbije u Ruskoj Federaciji.
Miroslav Lazanski
Miroslav Lazanski, 2019. godine
Lični podaci
Datum rođenja
18. septembar 1950.
Mesto rođenja
Karlovac, NR Hrvatska, FNR Jugoslavija
Datum smrti
3. avgust 2021. (70 god.)
Mesto smrti
Beograd, Srbija
Državljanstvo
Republika Srbija
Narodnost
Srbin
Poreklo
slovenačko
Univerzitet
Univerzitet u Zagrebu
Profesija
pravnik
Politička karijera
Politička
stranka
nestranačka ličnost
Mandati
Ambasador Srbije u Rusiji
25. jul 2019 — 3. avgust 2021.
Prethodnik Slavenko Terzić
Naslednik Momčilo Babić
Biografija
uredi
Obrazovanje i novinarska karijera
uredi
Vladimir Lazanski, otac Miroslava Lazanskog u uniformi Jugoslovenske vojske sa činom inžinjerskog potporučnika.
Porodica Lazanski je rodom iz Poljske.[3] Rođen je u slovenačkoj porodici u Karlovcu. Njegov otac inženjerski potporučnik Vladimir Lazanski (umro 2005), završio je 66. klasu Vojne akademije u Beogradu i bio pripadnik Jugoslovenske vojske.[4] Majka mu je bila Velinka rođ. Živković, Srpkinja iz Visokog kod Sarajeva.[5] Tokom Drugog svetskog rata, deda i stric su mu ubijeni u ustaškom logoru Jasenovac. Rođeni brat njegove babe je bio otac Biljane Plavšić, bivše predsednice Republike Srpske, tako da mu je ona bila tetka.[6]
U Karlovcu je završio osnovnu školu, u Trebinju srednju, a u Zagrebu pravni fakultet. Vojni rok je služio 1977. u Bitolju u 41. pešadijskoj diviziji JNA. Kao novinar je pisao za tamošnje listove Polet, Vjesnik, Danas i Start.[7] U februaru 1991. prešao je u Beograd i počeo da piše za dnevni list Politika. Osim toga, pisao je i za listove Politika ekspres, NIN, Večernje novosti,[8] zagrebački Start, Katimerini, Diamond weekly i Securitarian. Napisao je sedam knjiga i autor je desetak televizijskih serijala.
Izveštavao je iz ratova u Avganistanu, Bejrutu, Čečeniji, Zairu, Libanu, iz iračko-iranskog sukoba, tokom operacije Pustinjska oluja, za vreme rata u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Kosovu i Metohiji, Libiji itd.[8]
Intervjuisao je, između ostalog, komandante NATO snaga generala Bernarda Rodžersa (oktobra 1982) i generala Džona Galvina (1990). Takođe je intervjuisao maršala Sovjetskog Saveza Sergeja Ahromejeva (1982), komandanta Varšavskog pakta Viktora Kulikova (1986), ministra odbrane Sovjetskog Saveza maršala Dmitrija Jazova (1988), komandanta ratne mornarice SSSR, admirala flote Vladimira Černavina, predsednika Sirije — maršala i vrhovnog komandanta Sirijske arapske armije — Bašara el Asada (2016), te još tridesetak drugih ministara odbrane i načelnika generalštaba različitih armija širom sveta.
Ministar inostranih poslova Ruske Federacije Sergej Lavrov, ambasador Miroslav Lazanski i predsednik Ruske Federacije Vladimir Putin
Bio je kolumnista dnevnih novina Politika gde je mahom pisao o vojnim i geopolitičkim temama.[9]
Narodni poslanik
uredi
Na izbornoj listi kandidata Srpske napredne stranke za poslanike u Skupštini Srbije za izbore 2016, našao se u grupi nestranačkih ličnosti na listi koju predvodi Aleksandar Vučić.[10]
Ambasador Srbije u Ruskoj Federaciji
uredi
U julu 2019. godine, Lazanski je imenovan za ambasadora Republike Srbije u Ruskoj Federaciji.
Lazanski je temeljno obnovio zgradu ambasade Srbije uz pomoć i podršku privrednika iz Srbije i ruskih partnera.[11]
Smrt
uredi
Preminuo je 3. avgusta 2021. godine oko 23 sata u svom domu u Beogradu od srčanog udara.[12] Sahranjen je 6. avgusta u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, a sahrani su prisustvovali predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, ministri Vlade Republike Srbije Nenad Popović i Ratko Dmitrović, narodni poslanik Narodne skupštine Republike Srbije Vladan Glišić, narodni poslanik Skupštine Crne Gore Marko Milačić, ambasador Ruske Federacije u Srbiji Aleksandar Bocan-Harčenko, direktor Bezbednosno informativne agencije Bratislav Gašić, generalni direktor Radio televizije Srbije Dragan Bujošević, bivši načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Ljubiša Diković, kapetan Dragan Vasiljković, generalni direktor FK Crvena zvezda Zvezdan Terzić, novinarka Olivera Kovačević, analitičar Branko Radun i drugi.[13] Na komemoraciji koja je istog dana održana u Ministarstvu spoljnih poslova Republike Srbije, govorili su državni sekretar Nemanja Starović, novinarka Ljiljana Smajlović, glavna i odgovorna urednica Sputnjika na srpskom jeziku Ljubinka Milinčić i Aleksandar Apostolovski, novinar dnevnog lista Politika.
Odlikovanja i nagrade
uredi
Odlikovanja
uredi
Medalja za vojničke vrline ( SFRJ, 1977)[14]
Orden časti sa srebrnim zracima ( Republika Srpska, 2018)[14]
Medalja za jačanje srpsko-ruskog prijateljstva (Veterani Oružanih snaga Ruske Federacije, 2020)[15]
Orden za borbu protiv virusa korona (2021)[16]
Nagrade
uredi
Gran pri `Zlatna Nika`, za seriju reportaža iz Libije 2011, 16. Interfer, Međunarodni festival reportaže u Apatinu:
Nagrada grada Beograda za novinarstvo (2019).[17]
Knjige
uredi
Jutarnja patrola, 1999.[18]
Uvek postoji sutra: roman o obaveštajno-špijunskim igrama oko Jugoslavije i Republike Srpske, i kraju jedne epohe, 2000.
Istina o Srpskoj, 2001.[19]
Bin Laden protiv Amerike, 2001.[20]
Borbeni avioni, 2002.[21]
Komandosi, 2002.[22]
Hitler je pobedio, 2003.[23]
Vreme izdaje: Miroslav Lazanski, 2008.[24]
Filmovi
uredi
Jugoslovenska narodna armija, dokumentarni film
Rat za Kosmet, dokumentarni film
Komandosi, dokumentarni film
Titova soba tajni, dokumentarni film, reditelj[25]
Dnevnik iz Sirije, dokumentarni film[26]
vojna literatura vojska