Cena: |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Zemun, Beograd-Zemun |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2010
Autor: Domaći
Oblast: Istorija umetnosti
Jezik: Srpski
Autor: Dušan Malešević
Izdavač: Grafok - Zagreb, 2010.
Mek povez, 343 str.
Teorija umjetnosti Duška Maleševića (1935. – 2008.), akad. slikara, profesora slikarstva na Školi za primjenjenu umjetnost i dizajn, Teorije oblikovanja na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti - oformila se kao zaokruženo djelo unosom u kompjutor bitnog dijela njegovih razmišljanja i predavanja, koje je izgovarao u maleni diktafon u razdoblju nakon 2000., u vrijeme kada ulazi u mirovinu, i ima problema s vidom. Dvjestotinjak stranica koje predstavljaju sazrelo sumiranje pedesetgodišnjeg bavljenja umjetnošću: slikanja, podučavanja u slikarstvu, predavanja iz područja teorije umjetnosti.
Ova knjiga međutim u uvodnim poglavljima pokazuje Duškov spisateljski rad i u dijakroniji, od mladenačkog razdoblja u Zrenjaninu, preko burnog početka sedamdesetih (tijekom cijele `71. pisanje u Večernjim novostima, `73. pokretanje časopisa LL) i osamdesetih, kada utemeljivši Galeriju Voćarsku, Duško potpisuje nekoliko esencijalnih predgovora i eseja. Istovremeno memoari jednog slikara odgojenog u klasi prof. Otona Postružnika, potom Majstorskoj radionici Krste Hegedušića , didaktičko iskustvo u praksi sa svojim učenicima, potom estetika, filozofija, potraga za ontologijom umjetničkog fenomena – konačno i metafizika, s čudesnim rezimeom: “Umjetnost je svjetlo od Svjetla”.
Umjetnik-slikar pokazuje se kao majstor pisane riječi, ostajući pri tome u prvom redu slikarom-svjedokom drame preobražavanja mrkle tmine u bitak Svjetla.
“Dušan Malešević nije bio slikar trendova, njega nisu zanimale teoretske drame, nije ga zanimalo što likovna scena uči oko sebe, iako je itekako bio svjedok vremena… Zapravo je to (Duškovo) slikarstvo, tako stvarano, da ima jednu poetsku iskru, ali i jednu neprekidnu dramatiku, jednu potresnost, koja vas jednostavno mora zaokupiti.”
(Stanko Špoljarić)
130