pregleda

OSKAR HERMAN monografija - Boris Keleman, G. Gamulin

Cena:
3.890 din
Želi ovaj predmet: 2
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: AKS
BEX
City Express
Pošta
CC paket (Pošta)
DExpress
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

H.C.E (6201)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 10258

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Slikarstvo
Jezik: Srpski

odlično stanje


Oskar Herman / Monografija
Boris Keleman i Grgo Gamulin
Izdavac: Graficki zavod Hrvatske
1978.
Tvrd povez, strana 290


Oskar Herman (rođena: Oskar Hermann) (Zagreb, 17. 3. 1886 – Zagreb, 18. 1. 1974), jugoslavenski slikar. Jedan od slavne minhenske četvorke; Kraljević, Račić, Becić, Herman, koja se zove slikari minhenskog kruga, i za koje se tvrdi da su osnivači `Hrvatske moderne`.[1]
Oskar Herman
ekspresionizam - apstraktna umjetnost

Biografske informacije
Rođenje
17. 3. 1886.
Zagreb, Austro-Ugarska
Smrt
18. 1. 1974. (dob: 87)
Zagreb, SFR Jugoslavija
Opus
Polje
slikarstvo
Biografija
uredi
Oskar Herman je rođen 17. 3. 1886 u Zagrebu, u židovskoj porodici Danijela i Jozefine Hermann.[2][3] Otac mu je bio trgovac i skupljača narodnih rukotvorina.[1] Oskaru je majka umrla kada je imao četiri godine. Odrastao je uz tri sestre i jednog brata. Oskar je 1940-ih skratio obiteljsko prezime Hermann u Herman. 1892 godine Oskar je upisao donjogradsku nižu pučku dječačku školu. Razred je pohađao s Josipom Račićem. 1894 godine propao je posao njegova oca Danijela što je uzrokovalo probleme u obitelji. 1896 godine prešao je u gornjogradsku zagrebačku gimnaziju. Poslije je upisao višu trgovačku školu jer je otac Danijel želio da Oskar postane trgovac. 1903 Oskar je nakon mature odlučio postati slikar, te je napustio obiteljski dom i upisao slikarsku školu Konrada Filipa. 1904 godine Oskar se preselio u Minhen, nakon što je dobio stipendiju Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade Kraljevine Hrvatske i Slavonije u Zagrebu. Oskar se nakon priprema u slikarskoj školi Antona Ažbea upisao na Akademiju likovnih umjetnosti u Minhenu. Upisao se u crtačku klasu prof. Johanna Hartericha. Tijekom studija je prijateljovao sa Josipom Račićem i Romanom Kramsztykim. Tijekom studija prihvatio je teze Juliusa Meier-Graefea o nedjeljivom jedinstvu prošlosti i živoga suvremenog slikarstva. 1905 godine, u doba predsjednik minhenske secesije, postao je učenik Huga Freiherra von Habermanna. Od 1907 do 1910 godine, kad je završio studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu, polazio je i slikarske satove kod prof. Karla Rauppa i Petera Halma. Još u toku studija, 1908 godine, je prvi puta izlagao u dvorani Obrtne škole u Zagrebu. 1909 godine Oskar je upoznao Juliusa Meier-Graefea, jednog od najutjecajnijih promicatelja suvremene umjetnosti u Njemačkoj toga doba. Rezultat tog poznanstva je Oskarovo dugogodišnje kopiranje dvaju Maréesovih slika. 1911 odputovao je u Beč, 1912 u Švicarsku, Belgiju i Veliku Britaniju (London) gdje je posjećivao izložbe. Početkom Prvog svjetskoga rata Oskar se vratio u Zagreb. Kao ograničeno sposoban, 1915 je upućen u zagrebačku kasarnu Austro-Ugarske vojske, gdje je 1918 završio vojni rok.[1][4]
Nakon rata ponovno je otišao u Minhen gdje je, uz kraće boravke u Parizu i Berlinu, živio sve do 1933 godine. Od 1919 kontinuirano je samostalno izlagao na izložbama minhenske nove secesije. Oskar se u Minhenu afirmirao, izlagao je po ostalim gradovima Njemačke, te je postao član minhenskog sindikalnog udruženja likovnih umjetnika. 1922 godine Oskar je u Zagrebu zatražio domovnicu novouspostavljene Kraljevine Srbije, Hrvatske i Slovenije. 1924 Oskaru je umro otac, te se on nakratko vratio u Zagreb i Beograd. Potom je boravio u Francuskoj i Italiji. Dolaskom nacista na vlast 1933 godine, Oskar se je vratio u Zagreb. Povratak u Zagreb je bio za Oskara korjenito prijeloman. S minhenskom slikarskom kulturom se nije uklopio u aktualne zagrebačke trendove, pa kad je 1934 u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu priredio samostalnu izložbu, likovna kritika ga nije razumijela, te je negativno pisaka o njegovu slikarstvu. Tijekom Drugog svjetskog rata, tj. dolaskom ustaša na vlast, Oskar se sklonio u Karlovac.[1][4] Odande je prebjegao u Ljubljanu,[4] da bi od 1942 do 1944 godine bio interniran u izbjegličkom logoru Ferramonti-Tarsia na jugu Italije.[1][3][4] Po oslobođenju iz logora tj. kapitulacijom Italije početkom septembra 1943, Oskar se aktivno uključio u Narodnooslobodilačku borbu (NOB).[3] U NOB-u je boravio u Apuliji,[4] te je potom radio u koloniji slikara partizana u Cozzanu kod Gorice.[3] Kao član Kulturno-umjetničkog odjela Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) sudjelovao je u organizaciji izložbe umjetnika partizana u Splitu.[1][4] Po oslobođenju Jugoslavije, 1945, Oskar se vratio u Zagreb u svoj stan-atelje u Martićevoj 14b/IV.[4] Zaposlio se kao kustos u Modernoj galerij, u kojoj je radio do umirovljenja 1949.[4] 1946 sudjelovao je na UNESCO-voj izložbi u Parizu, a 1947 na velikoj izložbi `Slikarstvo i kiparstvo naroda Jugoslavije 19. i 20. stoljeća`.[4]
11. 1. 1974 Oskar je tijekom slikanja pretrpio moždani udar. Prevezen je u zagrebačku Vojnu bolnicu, gdje je 18. 1. iste godine umro. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Mirogoju. Bio je oženjen za Miru Svježić-Herman.[4]
Počast
uredi
1954 priređena mu je retrospektivna izložba u Muzeju za umjetnost i obrt, a 1971 velika retrospektivna izložba u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu. 1955 nagrađen je Nagradom grada Zagreba, a 1960 odlikovan Ordenom zasluga za narod I. reda. Grafički zavod Hrvatske mu je posthumno objavio 1978 veliku monografiju autora Borisa Kelemena i Grge Gamulina. 1966 nagrađen je nagradom `Vladimir Nazor` za životno djelo. Na II. trijenalu jugoslavenskog crteža u Somboru, 1971 godine, dobio je prvu nagradu.[1][4]
Oskar je bio samozatajan umjetnik izvan svih klanova, tako da je vrlo kasno prihvaćen i shvaćen, on je samotnjački krenuo novim umjetničkim stazama moderne. Redovito je izlagao u Minhenu od 1914 do 1927. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Somboru, Beogradu i Parizu.[1]
Izložbe
uredi
Samostalne
uredi
1963 - Galerija Umjetnina Split
1994 - Galerija likovnih umjetnosti Osijek
2006 - Muzej moderne umjetnosti Dubrovnik
2007 - Muzej suvremene umjetnosti Zagreb
2010 - Izložba 340 slika Oskara Hermana iz ranijeg razdoblja do zadnje slike 1974
Grupne
uredi
1973 - Umjetnicki paviljon Zagreb
2006 - Muzej suvremene umjetnosti Skopje
2007 - Muzej suvremene umjetnosti Dubrovnik
2008 - Muzej suvremene umjetnosti Dubrovnik
2009–10 - Umjetnički paviljon Zagreb
Stalne javne postave
uredi
Muzej suvremene umjetnosti Dubrovnik
Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka
Zavičajni muzej Rovinj
Galerija umjetnina Split
Muzej suvremene umjetnosti Zagreb
Muzej suvremene umjetnosti Skopje


minhenska cetvorka hrvatska moderna jugoslovensko slokarstvo xx veka

Skuplje knjige možete platiti na rate.

International shipping
Paypal only
(Države Balkana: Uplata može i preko pošte ili Western Union-a)

1 euro = 117.5 din

For international buyers please see instructions below:
To buy an item: Click on the red button KUPI ODMAH
Količina: 1 / Isporuka: Pošta / Plaćanje: Tekući račun
To confirm the purchase click on the orange button: Potvrdi kupovinu (After that we will send our paypal details)
To message us for more information: Click on the blue button POŠALJI PORUKU
To see overview of all our items: Click on Svi predmeti člana

Ako je aktivirana opcija besplatna dostava, ona se odnosi samo na slanje kao preporučena tiskovina ili cc paket na teritoriji Srbije.

Poštarina za knjige je u proseku 133-200 dinara, u slučaju da izaberete opciju plaćanje pre slanja i slanje preko pošte. Postexpress i kurirske službe su skuplje ali imaju opciju plaćanja pouzećem. Ako nije stavljena opcija da je moguće slanje i nekom drugom kurirskom službom pored postexpressa, slobodno kupite knjigu pa nam u poruci napišite koja kurirska služba vam odgovara.

Ukoliko još uvek nemate bar 10 pozitivnih ocena, zbog nekoliko neprijatnih iskustava, molili bi vas da nam uplatite cenu kupljenog predmeta unapred.

Novi Sad lično preuzimanje ili svaki dan ili jednom nedeljno zavisno od lokacije prodatog predmeta.

Našu kompletnu ponudu možete videti preko linka
https://www.kupindo.com/Clan/H.C.E/SpisakPredmeta
Ukoliko tražite još neki naslov koji ne možete da nađete pošaljite nam poruku možda ga imamo u magacinu.
Pogledajte i našu ponudu na limundu https://www.limundo.com/Clan/H.C.E/SpisakAukcija
Slobodno pitajte šta vas zanima preko poruka. Preuzimanje moguce u Novom Sadu i Sremskoj Mitrovici uz prethodni dogovor. (Većina knjiga je u Sremskoj Mitrovici, manji broj u Novom Sadu, tako da se najavite nekoliko dana ranije u slucaju ličnog preuzimanja, da bi knjige bile donete, a ako Vam hitno treba neka knjiga za danas ili sutra, obavezno proverite prvo preko poruke da li je u magacinu da ne bi doslo do neprijatnosti). U krajnjem slučaju mogu biti poslate i poštom u Novi Sad i stižu za jedan dan.

U Novom Sadu lično preuzimanje na Grbavici na našoj adresi ili u okolini po dogovoru. Dostava na kućnu adresu u Novom Sadu putem kurira 350 dinara.
Slanje nakon uplate na račun u Erste banci (ukoliko ne želite da plaćate po preuzimanju). Poštarina za jednu knjigu, zavisno od njene težine (do 2 kg), može biti od 170-264 din. Slanje vise knjiga u paketu težem od 2 kg 340-450 din. Za cene postexpressa ili drugih službi se možete informisati na njihovim sajtovima.
http://www.postexpress.rs/struktura/lat/cenovnik/cenovnik-unutrasnji-saobracaj.asp

INOSTRANSTVO: Šaljem po dogovoru, ili po vašim prijateljima/rodbini ili poštom. U Beč idem jednom godišnje pa ako se podudare termini knjige mogu doneti lično. Skuplje pakete mogu poslati i po nekom autobusu, molim vas ne tražite mi da šaljem autobusima knjige manje vrednosti jer mi odlazak na autobusku stanicu i čekanje prevoza pravi veći problem nego što bi koštala poštarina za slanje kao mali paket preko pošte.

Ukoliko kupujete više od jedne knjige javite se porukom možda Vam mogu dati određeni popust na neke naslove.

Sve knjige su detaljno uslikane, ako Vas još nešto interesuje slobodno pitajte porukom. Reklamacije primamo samo ukoliko nam prvo pošaljete knjigu nazad da vidim u čemu je problem pa nakon toga vraćamo novac. Jednom smo prevareni od strane člana koji nam je vratio potpuno drugu knjigu od one koju smo mu mi poslali, tako da više ne vraćamo novac pre nego što vidimo da li se radi o našoj knjizi.
Ukoliko Vam neka pošiljka ne stigne za dva ili tri dana, odmah nas kontaktirajte za broj pošiljke kako bi videli u čemu je problem. Ne čekajte da prođe više vremena, pogotovo ako ste iz inostranstva, jer nakon određenog vremena pošiljke se vraćaju pošiljaocu, tako da bi morali da platimo troškove povratka i ponovnog slanja. Potvrde o slanju čuvamo do 10 dana. U 99% slučajeva sve prolazi glatko, ali nikad se ne zna.

Ukoliko uvažimo vašu reklamaciju ne snosimo troškove poštarine, osim kada je očigledno naša greška u pitanju.

Predmet: 78781733
odlično stanje


Oskar Herman / Monografija
Boris Keleman i Grgo Gamulin
Izdavac: Graficki zavod Hrvatske
1978.
Tvrd povez, strana 290


Oskar Herman (rođena: Oskar Hermann) (Zagreb, 17. 3. 1886 – Zagreb, 18. 1. 1974), jugoslavenski slikar. Jedan od slavne minhenske četvorke; Kraljević, Račić, Becić, Herman, koja se zove slikari minhenskog kruga, i za koje se tvrdi da su osnivači `Hrvatske moderne`.[1]
Oskar Herman
ekspresionizam - apstraktna umjetnost

Biografske informacije
Rođenje
17. 3. 1886.
Zagreb, Austro-Ugarska
Smrt
18. 1. 1974. (dob: 87)
Zagreb, SFR Jugoslavija
Opus
Polje
slikarstvo
Biografija
uredi
Oskar Herman je rođen 17. 3. 1886 u Zagrebu, u židovskoj porodici Danijela i Jozefine Hermann.[2][3] Otac mu je bio trgovac i skupljača narodnih rukotvorina.[1] Oskaru je majka umrla kada je imao četiri godine. Odrastao je uz tri sestre i jednog brata. Oskar je 1940-ih skratio obiteljsko prezime Hermann u Herman. 1892 godine Oskar je upisao donjogradsku nižu pučku dječačku školu. Razred je pohađao s Josipom Račićem. 1894 godine propao je posao njegova oca Danijela što je uzrokovalo probleme u obitelji. 1896 godine prešao je u gornjogradsku zagrebačku gimnaziju. Poslije je upisao višu trgovačku školu jer je otac Danijel želio da Oskar postane trgovac. 1903 Oskar je nakon mature odlučio postati slikar, te je napustio obiteljski dom i upisao slikarsku školu Konrada Filipa. 1904 godine Oskar se preselio u Minhen, nakon što je dobio stipendiju Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade Kraljevine Hrvatske i Slavonije u Zagrebu. Oskar se nakon priprema u slikarskoj školi Antona Ažbea upisao na Akademiju likovnih umjetnosti u Minhenu. Upisao se u crtačku klasu prof. Johanna Hartericha. Tijekom studija je prijateljovao sa Josipom Račićem i Romanom Kramsztykim. Tijekom studija prihvatio je teze Juliusa Meier-Graefea o nedjeljivom jedinstvu prošlosti i živoga suvremenog slikarstva. 1905 godine, u doba predsjednik minhenske secesije, postao je učenik Huga Freiherra von Habermanna. Od 1907 do 1910 godine, kad je završio studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu, polazio je i slikarske satove kod prof. Karla Rauppa i Petera Halma. Još u toku studija, 1908 godine, je prvi puta izlagao u dvorani Obrtne škole u Zagrebu. 1909 godine Oskar je upoznao Juliusa Meier-Graefea, jednog od najutjecajnijih promicatelja suvremene umjetnosti u Njemačkoj toga doba. Rezultat tog poznanstva je Oskarovo dugogodišnje kopiranje dvaju Maréesovih slika. 1911 odputovao je u Beč, 1912 u Švicarsku, Belgiju i Veliku Britaniju (London) gdje je posjećivao izložbe. Početkom Prvog svjetskoga rata Oskar se vratio u Zagreb. Kao ograničeno sposoban, 1915 je upućen u zagrebačku kasarnu Austro-Ugarske vojske, gdje je 1918 završio vojni rok.[1][4]
Nakon rata ponovno je otišao u Minhen gdje je, uz kraće boravke u Parizu i Berlinu, živio sve do 1933 godine. Od 1919 kontinuirano je samostalno izlagao na izložbama minhenske nove secesije. Oskar se u Minhenu afirmirao, izlagao je po ostalim gradovima Njemačke, te je postao član minhenskog sindikalnog udruženja likovnih umjetnika. 1922 godine Oskar je u Zagrebu zatražio domovnicu novouspostavljene Kraljevine Srbije, Hrvatske i Slovenije. 1924 Oskaru je umro otac, te se on nakratko vratio u Zagreb i Beograd. Potom je boravio u Francuskoj i Italiji. Dolaskom nacista na vlast 1933 godine, Oskar se je vratio u Zagreb. Povratak u Zagreb je bio za Oskara korjenito prijeloman. S minhenskom slikarskom kulturom se nije uklopio u aktualne zagrebačke trendove, pa kad je 1934 u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu priredio samostalnu izložbu, likovna kritika ga nije razumijela, te je negativno pisaka o njegovu slikarstvu. Tijekom Drugog svjetskog rata, tj. dolaskom ustaša na vlast, Oskar se sklonio u Karlovac.[1][4] Odande je prebjegao u Ljubljanu,[4] da bi od 1942 do 1944 godine bio interniran u izbjegličkom logoru Ferramonti-Tarsia na jugu Italije.[1][3][4] Po oslobođenju iz logora tj. kapitulacijom Italije početkom septembra 1943, Oskar se aktivno uključio u Narodnooslobodilačku borbu (NOB).[3] U NOB-u je boravio u Apuliji,[4] te je potom radio u koloniji slikara partizana u Cozzanu kod Gorice.[3] Kao član Kulturno-umjetničkog odjela Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) sudjelovao je u organizaciji izložbe umjetnika partizana u Splitu.[1][4] Po oslobođenju Jugoslavije, 1945, Oskar se vratio u Zagreb u svoj stan-atelje u Martićevoj 14b/IV.[4] Zaposlio se kao kustos u Modernoj galerij, u kojoj je radio do umirovljenja 1949.[4] 1946 sudjelovao je na UNESCO-voj izložbi u Parizu, a 1947 na velikoj izložbi `Slikarstvo i kiparstvo naroda Jugoslavije 19. i 20. stoljeća`.[4]
11. 1. 1974 Oskar je tijekom slikanja pretrpio moždani udar. Prevezen je u zagrebačku Vojnu bolnicu, gdje je 18. 1. iste godine umro. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Mirogoju. Bio je oženjen za Miru Svježić-Herman.[4]
Počast
uredi
1954 priređena mu je retrospektivna izložba u Muzeju za umjetnost i obrt, a 1971 velika retrospektivna izložba u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu. 1955 nagrađen je Nagradom grada Zagreba, a 1960 odlikovan Ordenom zasluga za narod I. reda. Grafički zavod Hrvatske mu je posthumno objavio 1978 veliku monografiju autora Borisa Kelemena i Grge Gamulina. 1966 nagrađen je nagradom `Vladimir Nazor` za životno djelo. Na II. trijenalu jugoslavenskog crteža u Somboru, 1971 godine, dobio je prvu nagradu.[1][4]
Oskar je bio samozatajan umjetnik izvan svih klanova, tako da je vrlo kasno prihvaćen i shvaćen, on je samotnjački krenuo novim umjetničkim stazama moderne. Redovito je izlagao u Minhenu od 1914 do 1927. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Somboru, Beogradu i Parizu.[1]
Izložbe
uredi
Samostalne
uredi
1963 - Galerija Umjetnina Split
1994 - Galerija likovnih umjetnosti Osijek
2006 - Muzej moderne umjetnosti Dubrovnik
2007 - Muzej suvremene umjetnosti Zagreb
2010 - Izložba 340 slika Oskara Hermana iz ranijeg razdoblja do zadnje slike 1974
Grupne
uredi
1973 - Umjetnicki paviljon Zagreb
2006 - Muzej suvremene umjetnosti Skopje
2007 - Muzej suvremene umjetnosti Dubrovnik
2008 - Muzej suvremene umjetnosti Dubrovnik
2009–10 - Umjetnički paviljon Zagreb
Stalne javne postave
uredi
Muzej suvremene umjetnosti Dubrovnik
Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka
Zavičajni muzej Rovinj
Galerija umjetnina Split
Muzej suvremene umjetnosti Zagreb
Muzej suvremene umjetnosti Skopje


minhenska cetvorka hrvatska moderna jugoslovensko slokarstvo xx veka 78781733 OSKAR HERMAN monografija - Boris Keleman, G. Gamulin

LimundoGrad d.o.o.
Vladimira Popovića 6, 11070 Novi Beograd, Srbija, 011 404 78 10

MB: 20083301
PIB: 104085073

Google play App Store Huawei App Gallery

© 2005 - 2025 LimundoGrad d.o.o

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.