Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Oblast: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Godina izdanja: K25
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Engleski jezik!
Redje kod nas!
Games for Actors and Non-Actors
by Augusto Boal, Adrian Jackson
Games for Actors and Non-Actors is the classic and best selling book by the founder of Theatre of the Oppressed, Augusto Boal. It sets out the principles and practice of Boal`s revolutionary Method, showing how theatre can be used to transform and liberate everyone - actors and non-actors alike!
This thoroughly updated and substantially revised second edition includes:
two new essays by Boal on major recent projects in Brazil Boal`s description of his work with the Royal Shakespeare Company a revised introduction and translator`s preface a collection of photographs taken during Boal`s workshops, commissioned for this edition new reflections on Forum Theatre.
Augusto Boal, (Rio de Janeiro, 16. ožujka 1931. – Rio de Janeiro, 2. svibnja 2009.), brazilski glumac, redatelj, kazališni pedagog i teoretičar,[1] tvorac Kazališta potlačenih. Riječ je o obliku interaktivnog kazališta[2] u sklopu kojeg se razvilo više kazališnih tehnika. Najpoznatija od njih, forum kazalište, se koristi u više od 100 zemalja.
Studirao je režiju i dramaturgiju na njujorškom Sveučilištu Columbia. Nakon povratka u Brazil 1956. vodi Teatar Arena u São Paulu sve do 1971. U tom je razdoblju formirao svoje teorije, spojivši učenje Bertolta Brechta i K. S. Stanislavskoga s tradicijom brazilskog kazališta.[1]
Godine 1971. ga uhićuje vojna hunta. Idućih 15 godina provodi u egzilu. U Parizu osniva centar u kojem prakticira svoja teatrološka učenja.[2] Kazalište potlačenih smjera k tome da kroz interaktivne scenske vježbe pozitivno djeluje na gledatelje, koji i sami sudjeluju u predstavi. Kroz vođeno igranje uloga osvješćuju načine rješavanja teškoća u društvenim interakcijama (na poslu, u školi, obitelji itd.) u kojima se nalaze u potlačenom položaju.
U Europi održava ugledne kazališne radionice na temu revolucionarnoga potencijala scenskog izričaja.[1]. U prvoj polovici 1980-ih organizira međunarodne festivale Kazališta potlačenih.[2] U Brazil se vraća 1986.
Teatrološka načela i rezultate istraživanja je izložio u esejima `Igre za glumce i ne-glumce` (Jogos para atores e não-atores, 1977), `Kazalište potlačenih` (Teatro do oprimido, 1979), `Duga želje` (O arco-íris do desejo, 1990) i `Legislativno kazalište` (Teatro legislativo, 1996).