Cena: |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 2008
ISBN: 978-953-174-331-0
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Autor: Schneider, Michel
Izdavač: Zagreb : AGM, 2008
Materijalni opis: 114 str. ; 19 cm
Edicija: Biblioteka Sintagma
Napomena: Prevod dela: La confusion des sexes.
Str. 109–114: Psihoterapija i politika / Križo Katinić.
Predmetna odrednica: polovi – odnosi – Evropa, zapadna - 21. st.
politika : seksualnost – Evropa, zapadna
Rodne studije. Uključujući: Uloga pola. Rod. Osobe s interdisciplinarnog gledišta
Ljudsko ponašanje. Društveno ponašanje. Društveni život
Autor je francuski psihoanalitičar i psihoterapeut. Tema ove rasprave je položaj muškaraca i žena kroz 20. stoljeće, analiza njihove sve oskudnije međusobne dinamike, kao i uloge spolnosti i seksualnosti. Potrošačko društvo proizvodi niz surogata, koji dovode do gubitka interesa za drugi spol i seks, kao što su kompjutori, televizija, sport, molitva, životinje i sl. Autor ove teme postavlja u širi psihosocijalni te u izravni politički kontekst.
Jezik: hrvatski
Iz recenzije:
Mediji, psihoanalisti i politički analitičari posve se slažu: rasprava o razlici među spolovima je zastarjela kad je nastao napredak u mišljenju i običajima koji su tu razliku poništili. Govoriti o žudnji između muškarca i žene postaje gotovo sramotan, a sugerirati da homoseksualnost nije idealan model seksualnosti gotovo je uvreda.
Naša kultura o različitosti spolova protiv koje nastupaju feminističke skupine i rastaču „neseksualni“ pokreti postupno i brzo dovodi do prostodušne ravnodušnosti prema spolu; muškarac i žena doskora će međusobno zaratiti glede te žudnje. Hoće li ideal postati aseksualan odgoj djece kojim će dominirati svemoguća majka? Mora li posvemašnja biseksualnost i visoko razvikana poliseksualnost izazvati težnju prema aseksualnost? To su neka od pitanja na koja Schneider pokušava kratko i jasno odgovoriti.
„Zbog toga što očevi više nisu očevi, a majke nisu majke, sinovima je toliko teško postati muškarcima, a kćerima žene. Zato što su djeca uvedena u svijet odraslih prije vremena, a roditelji zamišljaju da su vječna djeca, djeca više ne sanjaju o odrastanju kako bi mogli činiti sve ono što im roditelji brane, a “veliki” sanjaju da uvijek budu djeca kako bi zadržali dječja zadovoljstva. Kamo je otišao libido mladih naraštaja? U predmete široke potrošnje koji su u prednosti jer ih se može prisvojiti, kupiti, ukrasti i razbiti, a nemaju, poput seksualnih objekata, što reći.(…)
Deseksualizacija je ponajprije generacijska. Vrlo je vidljiva u govoru i ponašanju mladih odraslih ljudi za koje seksualnost više nema ključno mjesto koje joj mi pridajemo. Kod njih seksualnost ne smije ’zavrtjeti glavom’ niti tijelom. Mora se odvijati uspješno, ali bez strasti. Brinući o zadovoljstvu, ne traže više istinu u odnosu prema želji.
Smatrajući, kao i Michel Foucault, seksualna ponašanja više kao ’vlastite tehnike’ nego kao istraživanje drugoga, mladi ljudi i sami postaju game boys (kao njihova tješiteljica igraća konzola), strojevi kojima upravlja virtualna, higijenistička i tehnicistička seksualnost, no zapravo narcistička i infantilna.
***
Freud se neprekidno pitao ’Što želi žena?’ Danas bi se trebalo upitati ’Što želi majka?’ Političari su sebi zacrtali da nam podare snove dok smo mi samo tražili da nas puste živjeti. Bili su uvjereni – ili su nas uvjerili – kako su posvećeni zadatku da oslobode čovjeka ne samo od zla, kao u staroj molitvi, nego i od nesreće koja je njegov demokratski nadomjestak. Poput majki koje će preduhitriti svaku djetetovu želju stavljajući bradavicu u usta svojih malenih, koji su međutim već veliki, samo da imaju mir; neka šute i neka namireni zaspu.
U politici kao i u obitelji, kad ne mogu prihvatiti da su nedovoljne, ograničene, odsutne, majke žele samo jedno: da mi ništa ne želimo, da nam ništa ne nedostaje, da ne možemo bez njih, da ih ne želimo napustiti. Ukratko, da ne želimo. One ne žele biti žene. I čuvaju nas od žena. Zapravo oba spola izbjegavaju ženski, muškarci tako da se feminiziraju, a žene zatvarajući se u ulogu majke.`
Michel Schneider (rođen 1944) francuski je psihoanalitičar, muzikolog, književnik i esejist. Autor je petnaestak knjiga od kojih su najpoznatija i nagrađivana djela Big Mother: psychopathologie de la France politique (2002), Morts imaginaires (2003, nagrada Medicis 2005) te roman Marylin derni?res séances, u Hrvatskoj objavljen pod naslovom Merilyn Monroe: posljednje seanse (iz 2006, nagrada za najbolji roman Interlié).
MG43 (N)