Oblast: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Godina izdanja: Ss
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

TREĆI TALAS 1 i 2 , Alvin Tofler , Jugoslavija Beograd 1983 , biblioteka ZENIT ,Velike avanture čoveka I-II knjiga,
Alvin Tofler, jedan od najpoznatijih svetskih futurologa, umro je 2016. godine u 87. godini, a javnost se uveliko bavi stvarima koje je uspeo da predvidi u svojim najpoznatijim knjigama `Budući udarac` i `Treći talas`.

Tofler je u svojim predviđanjima uspeo da predvidi uspon interneta i kablovske televizije.

– Napredna tehnologija i informacioni sistemi doprineće tome da ćete većinu posla biti sposobni da radite od kuće – napisao je on.

Predvideo je i genetski inženjering i kloniranje, tvrdeći da će žene biti u mogućnosti da `kupe mali embrion, odnesu ga kod doktora koji će ga implantirati u matericu i rode dete`.

– Jedna od najfantastičnijih ljudskih sposobnosti biće to što će čovek biti u stanju da napravi kopiju sebe – napisao je Tofler o kloniranju.




Alvin Eugene Toffler [1] (4. listopada 1928. - 27. lipnja 2016.) bio je američki pisac, futurist i biznismen poznat po svojim djelima koja raspravljaju o modernim tehnologijama, uključujući digitalnu revoluciju i komunikacijsku revoluciju, s naglaskom na njihove učinke na kulture diljem svijeta. Smatra se jednim od najistaknutijih svjetskih futurista.[2]

Toffler je bio suradnik urednika časopisa Fortune. U svojim ranim radovima fokusirao se na tehnologiju i njen utjecaj, koji je nazvao `preopterećenje informacijama`. Godine 1970. njegova prva velika knjiga o budućnosti, Future Shock, postala je svjetski bestseler i prodana je u više od 6 milijuna primjeraka.

On i njegova supruga Heidi Toffler (1929. – 2019.), koja je s njim surađivala na većini njegovih spisa, prešli su na ispitivanje reakcije na promjene u društvu još jednom najprodavanijom knjigom, Treći val, 1980. U njoj je predvidio je tehnološka dostignuća kao što su kloniranje, osobna računala, internet, kabelska televizija i mobilne komunikacije. Njegov kasniji fokus, preko njihovog drugog bestselera, Powershift, (1990.), bio je na sve većoj moći vojne opreme 21. stoljeća i proliferaciji novih tehnologija.

Osnovao je Toffler Associates, tvrtku za savjetovanje u upravljanju, i bio je gostujući znanstvenik u Zakladi Russell Sage, gostujući profesor na Sveučilištu Cornell, član fakulteta New School for Social Research, dopisnik iz Bijele kuće i poslovni savjetnik.[3] Tofflerove ideje i spisi značajno su utjecali na razmišljanje poslovnih i vladinih čelnika diljem svijeta, uključujući Kineza Zhao Ziyanga i osnivača AOL-a Stevea Casea.[4]

Rani život
Alvin Toffler rođen je 4. listopada 1928. u New Yorku [5], a odrastao je u Brooklynu. Bio je sin Rose (Albaum) i Sama Tofflera, krznara, oboje poljskih Židova koji su emigrirali u Ameriku.[6][7] Imao je jednu mlađu sestru.[7] Da postane pisac u dobi od 7 godina inspirirali su ga tetka i ujak, koji su živjeli s Tofflerovima. `Bili su književni intelektualci iz doba Velike depresije`, rekao je Toffler, `i uvijek su govorili o uzbudljivim idejama.`[7]

Toffler je 1950. godine diplomirao engleski jezik na Sveučilištu New York, iako je prema vlastitom iskazu bio više usredotočen na politički aktivizam nego na ocjene.[7] Upoznao je svoju buduću suprugu, Adelaide Elizabeth Farrell (nadimak `Heidi`), kada je započinjala postdiplomski studij lingvistike. Budući da su bili radikalni studenti, odlučili su odustati od daljnjeg diplomskog rada i preselili su se u Cleveland, Ohio, gdje su se vjenčali 29. travnja 1950. [7]

Karijera
U potrazi za iskustvima o kojima bi pisali, Alvin i Heidi Toffler proveli su sljedećih pet godina kao plavi ovratnici na montažnim trakama dok su u svakodnevnom radu proučavali industrijsku masovnu proizvodnju.[7] Uspoređivao je vlastitu želju za iskustvom s drugim piscima, poput Jacka Londona, koji je u potrazi za temama o kojima bi pisao plovio morima, i Johna Steinbecka, koji je išao brati grožđe s radnicima migrantima.[8] U njihovim prvim tvorničkim poslovima, Heidi je postala sindikalna upraviteljica u ljevaonici aluminija u kojoj je radila. Alvin je postao mlin i zavarivač.[7][9] Navečer bi Alvin pisao poeziju i fikciju, ali je otkrio da nije vješt ni u jednom ni u drugom.[7]

Njegovo praktično radno iskustvo pomoglo je Alvinu Toffleru da nađe mjesto u novinama koje podupiru sindikati, premještaj u ured u Washingtonu 1957., zatim tri godine kao dopisnik Bijele kuće, pokrivajući Kongres i Bijelu kuću za dnevne novine Pennsylvanije. [7][10]

Vratili su se u New York 1959. kada je časopis Fortune pozvao Alvina da postane njegov radnički kolumnist, a kasnije mu je dao da piše o poslovanju i menadžmentu. Nakon što je 1962. napustio časopis Fortune, Toffler je započeo karijeru slobodnjaka, pišući dugačke članke za znanstvene časopise i magazine. Njegovi intervjui za Playboy iz 1964. s ruskim romanopiscem Vladimirom Nabokovom i Ayn Rand smatrani su među najboljima u časopisu.[7] Njegov intervju s Random bio je prvi put da je časopis dao takvu platformu jednoj intelektualki, a kako je jedan komentator rekao, `prava rajska ptica koju je Toffler uhvatio za Playboy 1964. bila je Ayn Rand.`[11]

IBM je angažirao Tofflera da provede istraživanje i napiše rad o društvenom i organizacijskom utjecaju računala, što je dovelo do njegovog kontakta s najranijim računalnim `guruima` i istraživačima i zagovornicima umjetne inteligencije. Xerox ga je pozvao da piše o njegovom istraživačkom laboratoriju, a AT&T ga je konzultirao za strateški savjet. Ovaj rad AT&T-a doveo je do studije o telekomunikacijama, koja je savjetovala top menadžment tvrtke da razbije tvrtku više od desetljeća prije nego što je vlada prisilila AT&T da se raspadne.[12]

Sredinom 1960-ih, Tofflerovi su započeli petogodišnje istraživanje o tome što će postati Future Shock, objavljeno 1970. [7][9]. Prodan je u više od 6 milijuna primjeraka diljem svijeta, prema New York Timesu, ili preko 15 milijuna primjeraka prema Tofflerovoj web stranici.[7][13] Toffler je skovao izraz `budući šok` kako bi označio ono što se događa društvu kada se promjena dogodi prebrzo, što rezultira u društvenoj zbrci i raspadu normalnih procesa donošenja odluka.[14] Knjiga nikad nije izašla iz tiska i prevedena je na desetke jezika.[7]

Nastavio je temu u Trećem valu 1980. Dok prvi i drugi val opisuje kao poljoprivrednu i industrijsku revoluciju, `treći val`, fraza koju je on skovao, predstavlja trenutnu informacijsku, računalnu revoluciju. Predvidio je širenje interneta i e-pošte, interaktivnih medija, kabelske televizije, kloniranja i drugih digitalnih dostignuća.[15] Tvrdio je da je jedna od nuspojava digitalnog doba `preopterećenost informacijama`, još jedan izraz koji je skovao.[16] Godine 1990. napisao je Powershift, također uz pomoć svoje supruge Heidi.[7]

Godine 1996., s američkim poslovnim konzultantom Tomom Johnsonom, suosnivali su Toffler Associates, savjetodavnu tvrtku osmišljenu za provedbu mnogih ideja na kojima su Toffleri pisali. Tvrtka je surađivala s tvrtkama, nevladinim organizacijama i vladama u Sjedinjenim Državama, Južnoj Koreji, Meksiku, Brazilu, Singapuru, Australiji i drugim zemljama. Tijekom tog razdoblja svoje karijere, Toffler je držao predavanja diljem svijeta, predavao u nekoliko škola i susreo se sa svjetskim vođama, poput Mihaila Gorbačova, zajedno s ključnim rukovoditeljima i vojnim dužnosnicima.[17]

Ideje i mišljenja
`Nova civilizacija se pojavljuje u našim životima, a slijepci posvuda pokušavaju je potisnuti. Ova nova civilizacija sa sobom donosi nove obiteljske stilove; promijenjene načine rada, ljubavi i življenja; novu ekonomiju; nove političke sukobe; i dalje sve ovo također predstavlja izmijenjenu svijest... Osvit ove nove civilizacije najeksplozivnija je činjenica u našim životima.`

Alvin Toffler, iz Trećeg vala (1980.)[18]
Toffler je iznio mnoge svoje ideje tijekom intervjua s Australian Broadcasting Corporation 1998. godine.[19] Društvu su potrebni ljudi koji brinu o starijima i koji znaju biti suosjećajni i pošteni, rekao je. `Društvo treba ljude koji rade u bolnicama. Društvo treba sve vrste vještina koje nisu samo kognitivne; one su emotivne, osjećajne su. Ne možete upravljati društvom samo na podacima i računalima.`[19]

Njegova mišljenja o budućnosti obrazovanja, od kojih su mnoga bila u Future Shocku, često su citirana. Međutim, citat psihologa Herberta Gerjuoya koji se često pogrešno pripisuje je onaj: `Sutrašnji nepismen neće biti čovjek koji ne zna čitati; on će biti čovjek koji nije naučio učiti.`[20]

Na početku svoje karijere, nakon putovanja u druge zemlje, postao je svjestan novih i bezbrojnih inputa koje su posjetitelji primili od tih drugih kultura. Objasnio je tijekom intervjua da bi neki posjetitelji postali `istinski dezorijentirani i uznemireni` zbog čudnog okruženja, što je opisao kao reakciju na kulturni šok.[21] Iz tog pitanja predvidio je još jedan problem za budućnost, kada vam dođe kulturno `nova sredina... i to brzo`. Takva vrsta iznenadne kulturne promjene unutar vlastite zemlje, za koju je smatrao da mnogi ne bi razumjeli, dovela bi do slične reakcije, reakcije `budućeg šoka`, o čemu je pisao u svojoj knjizi pod tim naslovom.[21] Toffler piše:

Moramo tražiti potpuno nove načine da se usidrimo, jer svi stari korijeni - religija, nacija, zajednica, obitelj ili profesija - sada se tresu pod uraganskim udarom ubrzanog potiska.[17][22]

U Trećem valu, Toffler opisuje tri tipa društava, temeljena na konceptu `valova`—svaki val gura starija društva i kulture u stranu.[23] On opisuje `Prvi val` kao društvo nakon agrarne revolucije i zamijenilo je prve kulture lovaca i sakupljača. `Drugi val`, on označava društvo tijekom industrijske revolucije (otprilike od kraja 17. stoljeća do sredine 20. stoljeća). U tom je razdoblju došlo do porasta urbanog industrijskog stanovništva koje je potkopalo tradicionalnu nuklearnu obitelj i pokrenulo obrazovni sustav sličan tvorničkom, te rast korporacija. Toffler je rekao:

Društvo drugog vala je industrijsko i temelji se na masovnoj proizvodnji, masovnoj distribuciji, masovnoj potrošnji, masovnom obrazovanju, masovnim medijima, masovnoj rekreaciji, masovnoj zabavi i oružju za masovno uništenje. Kombinirate te stvari sa standardizacijom, centralizacijom, koncentracijom i sinkronizacijom, i završite sa stilom organizacije koji zovemo birokracija.[19]

`Treći val` bio je izraz koji je skovao da bi opisao postindustrijsko društvo, koje je započelo kasnih 1950-ih. Njegov opis ovog razdoblja podudara se s drugim futurističkim piscima, koji su također pisali o informacijskom dobu, svemirskom dobu, elektroničkoj eri, globalnom selu, terminima koji su istaknuli znanstveno-tehnološku revoluciju.[13] Tofflerovi su tvrdili da su predvidjeli niz geopolitičkih događaja, poput raspada Sovjetskog Saveza, pada Berlinskog zida i budućeg gospodarskog rasta u azijsko-pacifičkoj regiji.[13]

Utjecaji i popularna kultura
Toffler se često posjećivao s uglednicima u Aziji, uključujući Kineza Zhao Ziyanga, Singapurca Lee Kuan Yea