Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Beograd, Beograd-Novi Beograd |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2021.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Teško je umrijeti u Sarajevu i druge priče / Zoran Radulović
Sarajevo 2021. Mek povez, 178 strana.
Knjiga je odlično očuvana.
J14
S takvim životom nije trebalo ništa izmišljati. I stvarno, Radulović u ovoj knjizi ništa nije izmislio. A ja to odnekud znam, iako se nismo vidjeli svih ovih godina. Ali s takvim životom niti neviđanje se ne broji. Priče su redom sarajevske. Započete uglavnom sredinom osamdesetih. U posljedicama dovršavane nekih kasnijih godina, kada je ovaj život već prestao. Tu se govori o ocu, koji je isti kao većina očeva onih godina, pregalaca i samoupravljača, pomalo i pijanaca. Znam ga, sjećam ga se. U po dana, u po noći, da me sad probude, znao bih imena i foto-robote tih očeva. I to je ono što me vezuje za ove ljude i ovu knjigu. Za Radulovića, prvenstveno. Onda, tu se govori o školskim drugovima i drugaricama, o jednom profesoru kojeg su u svojoj priči opisali svi kojima je ikad bio profesor, o Djedu Mrazu, čije je poklone donosio poštar Savo i o tom dragocjenom životu, čije smo priče već bili čuli, i već smo ih bili znali dok smo pohađali tu gimnaziju, ali nismo razmišljali o tome da im je svrha da jednoga dana postanu ona jedina, prava lična karta, jer će tada sve druge lične karte biti lažne i s lažnim adresama nekoga dalekog i tuđeg svijeta.
Miljenko Jergović
`Nego slušaj, uvik sam govorija da je zvirski rušit jedan grad, a kamoli, bogati, grad ka` šta je Sarajevo, eee.`
...glasno razmišlja jedan od likova ove izuzetne zbirke priča i pokoje pjesme. Zoran Radulović koji je bio u svom gradu od 92-95 , poklanja nam djeliće svojih sjećanja, uspomena i košmara, od djetinjstva pa do danas i kaže: `Danas živim i patim u Kanadi, a sve ovo pišem iz čiste muke!`
Dok uživamo u bezgraničnoj otvorenosti duše pune ožiljaka iz koje izbija blagost i dok nas umiruje toplina i nježnost iznenađujuće jednostavnosti pripovijedanja, osjećamo zahvalnost na daru svih onih koji užase pretvore u riječi koje nas uvjeravaju daje snažnije ono štoje ispravno i ljudsko i da ćejedino to prevagnuti, kakvo god da je `zvirsko vrîme” u kojem živimo...
Ademir Kenović