ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 429
Jezik: Slovacki
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Jako lepe ilustracije!

La Fontaine - Bajke



Ján Lebiš, (1931. – 1996.)

Ilustrator, grafičar, slikar, sveučilišni pedagog. Ján Lebiš bio je značajna ličnost slovačke likovne umjetnosti, posebice na području ilustracije za djecu i odrasle te na području slobodne grafike.

Rođen je 1. lipnja 1937. u Moravský Krumlovu u Češkoj. Najprije je studirao matematiku i umjetnost na Filozofskom fakultetu u Olomoucu (1949. – 1950.), ali vrlo brzo odlazi u Bratislavu gdje nastavlja studij grafičkog dizajna i ilustracije knjiga kod prof. Vincenta Hložníka (1951. – 1956.). Bio je član legendarnog Kluba grafičara osnovanog u drugoj polovici 50-ih koji je nastojao očuvati izvornu poruku grafike. Nakon godina intenzivnog samostalnog rada, počinje predavati kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti gdje prenosi svoje znanje na druge generacije mladih umjetnika (1983.-1994.). Ján Lebiš preminuo je u Bratislavi 9. listopada 1996.

Posebno je gostoljubiv sveučilišni atelje utjecao na njegov umjetnički i ljudski razvoj. Ján Lebiš je već tijekom studija bio izrazit talent i vrlo brzo je pronašao svoj karakteristični artificijelni izraz. Bavio se grafikom, a od 1955. i ilustracijom knjiga za djecu. Iz grafike povijesnog nadahnuća i društvenog prkosa prešao je u meditativnu poziciju subjektivnih promišljanja, u čaroliju ilustracije za djecu i novi civilizam proizvodnje 80-ih i 90-ih godina. Postoje teme građanske i izvedbene umjetnosti koje se mogu vidjeti iu slobodnoj grafici – cirkus, kazalište, bajke.

Već tijekom studija Ján Lebiš pokazao je da je ilustrator širokog raspona žanrova i vještina, snašao se u velikom rasponu tekstova. Ilustrirajući najviše koristio tehniku pastelnih boja. Znao je u svojim djelima povezati ekspresivan grafički izraz s lirikom i poezijom ilustracije. Djelomično je bio pod utjecajem narodnog drvoreza koji je vidljiv uglavnom u ilustracijama rađenim grafičkim tehnikama (osobito drvorez i drvorez) u crno-bijeloj kombinaciji. Bila je to upravo takva ilustracija kada su figure i objekti imali robusne forme. Šarenim ilustracijama pokazao je veliku osjetljivost, umio je zadržati zasićene boje u harmoniji. Na njegovim ilustracijama dominira glavni motiv, uglavnom ljudska figura, a pozadinu ispunjavaju mnoge druge figure i predmeti koji su detaljno razrađeni. Način na koji su njegove ilustracije pratile knjigu maksimalno ju je približio dječjem čitatelju.

Ilustracijska produkcija Jána Lebiša bila je vrlo bogata. Počeo je ilustrirati beletristiku za odrasle čitatelje. No pažnju čitatelja plijenio je uglavnom svojim ilustracijama u književnosti za djecu i mladež: njegova su djela nagrađivana mnogim nagradama, primjerice, Nagradom Franňo Kráľ (1963.), Počasnim priznanjem IBA-e u Leipzigu (1965.), Nagradom izdavačke kuće Mladé Letá (1965., 1966.), Nagrada Cyprián Majerník (1969.), Nagrada Ľudovít Fulla (1984.) kao i druge nagrade u konkurenciji Najljepše čehoslovačke knjige (1969., 1973., 1982., 1984.).



Žan de Lafonten (franc. Jean de La Fontaine; Šato-Tijeri, 8. jul 1621 — Pariz, 13. april 1695), francuski pesnik i basnopisac.

Lafonten je kršten (a verovatno i rođen) 8. jula 1621. godine u Šato-Tijeriju (franc. Château-Thierry) u Šampanji, kao prvo dete imućne i ugledne porodice, Šarla de Lafontena (franc. Charles de La Fontaine) i Fransoaz Pidu (franc. Françoise Pidoux). Njegov otac je bio kraljev ministar voda, šuma i lova.

Do desetog razreda škole je živio u rodnom mestu, završio gimnaziju u Remsu, a potom se preselio u Pariz 1636. godine. Pet godina kasnije počeo je da studira teologiju i medicinu kod Oratorianskog reda što je napustio 1643. godine. Od 1645. do 1647. godine je studirao pravo a 1647. se oženio 14-godišnjom devojkom Marijom Erikar (franc. Marie Héricart) u Šato-Tijeriju. Sa Marijom je dobio sina Šarla (franc. Charles) 1653. godine. Po ženidbi se preselio u Pariz gde je stupio u kontakt sa literarnim krugovima.

U Parizu je odlučio da postane pisac gde je 1654. godine objavio svoje prvo delo, `Evnuha` (franc. L’Eunuque), koje je bilo prevod stare verzije pozorišnog komada Publija Terencija Afera, a zatim herojsku poemu `Adonis` 1658., inspirisan Ovidijem. Lafonten je `Adonisa` posvetio tadašnjem francuskom ministru finansija Nikoli Fukeu (franc. Nicolas Fouquet). Ovo vreme Lafonten zove vreme poetske penzije kada je živeo na Pikeovom imanju Vo l` Vikomt (franc. Vaux-le-Vicomte) gde je imao priliku da sretne Peroa, Rasina i mnoge druge pisce i umetnike.

Francuski kralj Luj XIV je uhapsio i zatvorio Fukea 1662. što je primoralo Lafontena da pobegne iz Pariza u Limož gde je završio i objavio svoju prvu knjigu stihova `Dogodovštine i vesti u stihu` (franc. Contes et nouvelles en vers) 1665. i 1666. godine. Ranije 1664. godine je objavio svoje prve dve bajke `Đokonda` (franc. Joconde) i `Rogonja i srećni` (franc. Le Cocu battu et content).

U Parizu je ponovo od 1664. do 1672. godine gde živi u dvorcu Luksemburg (franc. Palais du Luxembourg) pod patronstvom Margarete de Loren (franc. Marguerite de Lorrain), udovice Gastona de Orleana (franc. Gaston d’Orlean). U Parizu Lafonten piše svoje glavno delo - basne. Svoje basne objavljuje u dva toma 1668. godine pod naslovom `Odabrane basne u stihovima od J. de Lafontena` (franc. Fables choisies, mises en vers par Ј. de La Fontaine). Od 1672. godine je gost udovice bankara Margarite de la Sabje (franc. Marguerite de la Sablière) na duže vreme. Ima mogo problema sa cenzurom a novo izdanje njegove knjige `Dogodovštine i vesti` je bilo zabranjeno. U periodu 1667-1669. godine piše i izdaje četvti i peti tom njegovih `Odabranih basni`. Godine 1684. postao je član Francuske akademije a Komedi Fransez (franc. Comédie Française) postavlja na svoj repertoar Lafontenov `Susret` (franc. Le Rendez-Vous) koji će biti izveden na sceni samo četiri puta. Lirsku tragediju `Astrea` (franc. Astrée) je napisao 1691. godine koja je izvedena na sceni samo šest puta.

Godine 1692. izdaje revidirane i kompletne `Dogodovštine i vesti` a iste godine se i razboleo. Madam de la Sabje je umrla 1693. godine, a Lafonten se odrekao svojih `Dogodovština i vesti`. Do svoje smrti 1695. godine posvetio se isključivi religiji.

Književni stil i interes
Lafonten se nije ustručavao da slobodno pozajmljuje od drugih pisaca, antičkih i savremenih, ali je istovremeno stvorio svoj stil i poetski svet u isto vreme lični i univerzalan, specifičan i intiman, ali pristupan svima. Smatra se da je bio najveći lirski pesnik Francuske 17. veka. Iako je najviše bio poznat po svojim basnama, basne su ipak bile samo manji deo njegovog stvaralaštva. On je takođe napisao jedan broj lascivnih povesti u stihovima, pozorišnih komada, i romansi. Ogledao se i u žanru elegije i mašte, epigrama i komedije. Skoro sve što je napisao odražava njegove lične refleksije i elegantne ironije.