ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 65 / Ho
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta !

Cirilica!

Naslovna strana:
Zdenka Pozaic Vujanovic
Ilustrovao:
Raul Goldoni




– Ja se ne zovem gospođica – kazala je Hajdi ljuteći se sada baš onako kao što se malopre Sebastijan naljutio. – Zovem se Hajdi.

Nakon što ostane bez roditelja, petogodišnju Hajdi tetka odvodi u planine. Tamo će je poveriti na čuvanje njenom dedi, strogom, džangrizavom starcu koji već godinama živi kao usamljenik. Radoznala, vesela i neposredna, devojčica unosi dašak radosti u život stanovnika male planinske zajednice. A kada je tetka ponovo na silu odvuče u grad, Hajdi će morati da se iznova snalazi u neočekivanim okolnostima, maštajući sve vreme o povratku na osunčane, cvetne proplanke.

Smešten u divan alpski krajolik, Hajdi je roman koji pripoveda o lepoti prirode, plemenitosti i dobroti, ljubavi i prijateljstvu čija je snaga toliko velika da pod njegovim uticajem i ono naizgled nemoguće postaje stvarno.


Hajdi je švajcarski roman za decu koji je napisala Johana Špiri. To je svetski poznat bestseler, prvobitno objavljen u dva dela, Hajdine godine učenja i putovanja (nemački: Heidis Lehr- und Wanderjahre) i Hajdi koristi ono što je naučila (nemački: Heidi kann brauchen, was sie gelernt hat)[1]. Reč je o romanu o događajima u životu petogodišnje devojčice u zaštiti svoga dede, u švajcarskim Alpima. Napisana je kao knjiga `za decu i one koji vole decu` (kao što je citirano podnaslovom) u prvom izdanju 1880. od strane švajcarskog autora Johane Špiri.

Hajdi je jedna od najprodavanijih knjiga ikada napisanih i jedan je od najpoznatijih dela švajcarske književnosti.


Johanna Spyri (Hirzel kraj Züricha, 12. lipnja 1827. - Zürich, 7. srpnja 1901.), švicarska književnica.

Iz popularne dječje zbirke `Priče za djecu i one koji vole djecu` najpoznatija su joj djela `Heidi, njezine godine učenja i lutanja` i `Iz švicarskih planina`. Njezina djela obiluju iskrenim i naivnim, katkad i suviše sentimentalnim zanosom za idiličinim životom djece u šumama i usamljenim selima švicarskih Alpa.

Zbog ljubavi prema djeci za njih je i počela pisati knjige. Kada je počela pisati, nije više bila mlada. Tada je u Švicarskoj bio francuski-pruski rat (1871.). Bilo je mnogo izbjeglica i ranjenika s obje strane fronta. Johanna im je htjela također pomoći ali nije znala kako pa je počela pisati.

Johana Špiri (nem. Johanna Spyri; Hircel, 12. jun 1827 — Cirih, 7. jul 1901) bila je švajcarska književnica, autorka romana za decu Hajdi.

Rođena kao Johana Luiz Hojzer, ona je, kao mala, nekoliko leta provela u gradu Huru (Kanton Graubinden), mesto koje je kasnije koristila u svojim knjigama.

Godine 1852. Johana Hojzer se udala za Bernarda Špirija, advokata po struci. Za vreme boravka u Cirihu, počela je da piše o životu u zemlji. Njena prva knjiga, „A Note on Vrony`s Grave“, koja se bavi životom žene i porodičnim nasiljem, objavljena je 1880. godine. Sledeće godine objavljene su priče za odrasle i decu, među kojima je bio i roman „Hajdi“, koji je napisala za samo četiri nedelje. „Hajdi“ je priča o sirotoj devojčici koja živi sa dedom u švajcarskim Alpima i poznata je po živopisnim pejzažima švajcarskih Alpa.

Njen muž i sin jedinac, po imenu Bernard, umrli su obojica 1884. godine. Kako je ostala sama, posvetila se pisanju u dobrotvorne svrhe i napisala više od 50 priča pre svoje smrti, 1901. godine.

U aprilu 2010. godine, profesor, tražeći ilustracije dece, našao je knjigu iz 1830. godine napisanu od strane nemačkog profesora istorije, Hermana Adama fon Kampa, koju je Špiri možda koristila kao osnovu za svoju knjigu Hajdi. Ove dve priče dele mnoge sličnosti u pogledu radnje i slikovitosti. Špirin biograf, Redžin Šindler, rekao je da je verovatno Špiri bila upoznata sa pričom pošto je odrastala u porodici učenih roditelja, koji su imali pozamašnu biblioteku.


Biblioteka Vjeverica / Veverica