Jezik: Srpski

str. 16, stanje DOBRO

Smrt i državni pogreb Josipa Broza Tita, događaji vezani sa smrću i ceremonijom pogreba Josipa Broza Tita, doživotnog predsjednika SFRJ-a i Saveza komunista Jugoslavije, koji su se početkom maja 1980. odvijali u više mjesta u Jugoslaviji.

Josip Broz Tito umro je 4. 5. 1980. godine u Ljubljani, u 15:05. Istoga dana, u 18:00, Predsjedništvo SFRJ i CK SKJ održali su izvandrednu sjednicu u Beogradu i tom prilikom usvojili proglas povodom Titove smrti. Njegov pogreb će postati najveće okupljanje šefova država i vlada u svetskoj istoriji.

5. svibnja, dan poslije, specijalnim vlakom iz Ljubljane u Beograd je, u poslijepodnevnim satima, stigao kovčeg sa posmrtnim ostacima Josipa Broza. On je smješten u aulu Skupštine Jugoslavije, gdje su državni funkcionari i građani u mimohodima odavali počast jugoslavenskom šefu države. Mimohodi su bili organizirani po radnim organizacijama i svi zaposleni su bili obvezni da idu u njih. U redu za ulazak u Skupštinu se čekalo i po 15 sati. Mnogima je od stajanja pozlilo, ali su dobro organizirane liječničke ekipe brzo reagirale.

7. svibnja, preko 200 stranih delegacija poklonilo se kovčegu Josipa Broza u saveznom parlamentu.

8. svibnja, na Dedinju, u Kući cvijeća, uz prisustvo 209 delegacija iz 127 zemalja, 700 000 ljudi i direktan televizijski prenos pogrebne procesije u 58 država sahranjen je Josip Broz Tito. Njegov grob je po vlastitoj želji ostao bez ikakve oznake osim njegovog imena, godine rođenja i smrti u istom stilu u kojemu je izgrađen grob Franklin Delano Roosevelt koji je pretpostavlja se bio ostavio veliki dojam na Tita.

Budućih desetak godina svake obljetnice su se širom Jugoslavije uključivale sirene, te je svatko morao na mjestu gdje se zatekao minutom šutnje odati počast.

Titov je grob najposjećenije državnički u 20. stoljeću.

Radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: Umro je drug Tito.

Dana 4. svibnja 1980. u 15,05 sati u Ljubljani prestalo je da kuca veliko srce predsjednika naše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i predsjednika Predsjedništva SFRJ, predsjednika Saveza komunista Jugoslavije, maršala Jugoslavije i vrhovnog komandanta oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita.

Teški bol i duboka tuga potresa radničku klasu, narode i narodnosti naše zemlje, svakog našeg čovjeka, radnika, vojnika i ratnog druga, seljaka, intelektualca, svakog stvaraoca, pionira i omladinca, djevojku i majku.

Čitav ljudski vijek Tito je borac za interese i historijske ciljeve radničke klase i svih radnih ljudi, za najplemenitije ideale i težnje naših naroda i narodnosti.

Tito je naš najdraži drug. Sedam desetljeća gorio je u revolucionarnom radničkom pokretu. Šest desetljeća jačao je redove jugoslavenskih komunista. Više od četiri desetljeća vršio je na najdostojniji način najodgovorniju dužnost u našoj Partiji. Bio je herojski vođa u velikoj narodnooslobodilačkoj borbi i u socijalističkoj revoluciji. Tri i po desetljeća stajao je na čelu naše socijalističke države i uveo našu zemlju i našu borbu za novo ljudsko društvo u svjetsku povijest, iskazujući se i potvrđujući i sam kao naša najveća povijesna ličnost.

U najsudbonosnijim razdobljima našeg opstanka i razvitka, Tito je smjelo i dostojno nosio proletersku zastavu naše revolucije, ustrajno i dosljedno vezan za sudbinu naroda i čovjeka. Borio se cijelim svojim životom i djelom, živio žarom i humanizmom velikog revolucionarnog pregaoca i narodnog vođe.

Tito nije bio samo vizionar, kritičar i tumač svijeta. On je sagledavao objektivne uvjete i zakonitosti društvenih kretanja, pretvorio velike ideale i misli u akciju milijunskih narodnih masa koje su, s njim na čelu, ostvarile epohalne progresivne društvene preobražaje.

Njegovo revolucionarno djelo bit će za sva vremena upisano u povijest naroda i narodnosti Jugoslavije i u povijest slobodoljubivog čovječanstva.

— Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije i Predsjedništvo Jugoslavije, Beograd, 4. maja 1980.

Popis državnika na pogrebu
Sokrat Plaka
Alžir Chadli Bendjedid, Rabah Bitat
Austrija Rudolf Kirchschläger, Bruno Kreisky
Afganistan Sultan Ali Keshtmand
Belgija Baudouin of Belgium
Bugarska Todor Živkov
Narodna Republika Kina Hua Guofeng, Ji Pengfei
Cipar Spyros Kyprianou
Čehoslovačka Gustav Husak
Danska Henrik, Prince Consort of Denmark
Egipat Anwar al-Sadat
Finska Urho Kekkonen
Zapadna Njemačka Karl Carstens, Helmut Schmidt, Hans-Dietrich Genscher
Istočna Njemačka Erich Honecker
Gvineja Ahmed Sékou Touré
Mađarska János Kádár
Indija Indira Gandhi
Italija Sandro Pertini, Francesco Cossiga
Irak Saddam Husein
Japan Masayoshi Ohira
Jordan Hussein of Jordan
Demokratska Narodna Republika Koreja Kim Il Sung
Libija Muammar Gaddafi
Luksemburg Jean, Grand Duke of Luxembourg
Nepal Birendra of Nepal
Norveška Olav V of Norway
Pakistan Muhammad Zia-ul-Haq
Poljska Wojciech Jaruzelski, Edward Gierek
Rumunjska Nicolae Ceausescu
Sirija Hafez al-Assad
Španija Adolfo Suarez
Švedska Carl XVI Gustaf
Ujedinjeno Kraljevstvo Margaret Thatcher, Prince Philip, Peter Carington, Fitzroy MacLean, William Deakin
Sjedinjene Američke Države Walter Mondale, Lillian Gordy Carter, W. Averell Harriman
Sovjetski Savez Leonid Brežnjev, Andrej Gromiko
Vatikan Achille Silvestrini
Zambija Kenneth Kaunda
Zimbabve Robert Mugabe

Kurt Waldheim
Zapadna Njemačka Willy Brandt
Country data UNESCO
Country data Arab League
Francuska François Mitterrand, Lionel Jospin
Grčka Andreas Papandreou
Italija Bettino Craxi, Enrico Berlinguer
Libanon Walid Jumblatt
Palestinske Teritorije Yasser Arafat
Portugal Mário Soares
Španija Felipe Gonzales
Turska Bülent Ecevit
Šri Lanka Sirimavo Bandaranaike
Ujedinjeno Kraljevstvo James Callaghan
---------------------------------------------------------------------
Josip Broz Tito (Cyrillic: Јосип Броз Тито, pronounced ; born Josip Broz 7 May 1892[nb 1] – 4 May 1980) was a Yugoslav revolutionary and statesman, serving in various roles from 1943 until his death in 1980. During World War II he was the leader of the Partisans, often regarded as the most effective resistance movement in occupied Europe. While his presidency has been criticized as authoritarian, Tito was `seen by most as a benevolent dictator` due to his economic and diplomatic policies. He was a popular public figure both in Yugoslavia and abroad. Viewed as a unifying symbol, his internal policies maintained the peaceful coexistence of the nations of the Yugoslav federation. He gained further international attention as the chief leader of the Non-Aligned Movement, working with Jawaharlal Nehru of India, Gamal Abdel Nasser of Egypt and Sukarno of Indonesia. Orson Welles once called him `the greatest man in the world today.`

He was General Secretary (later Chairman of the Presidium) of the League of Communists of Yugoslavia (1939–80), and went on to lead the World War II Yugoslav guerrilla movement, the Partisans (1941–45). After the war, he was the Prime Minister (1944–63), President (later President for Life) (1953–80) of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia (SFRY). From 1943 to his death in 1980, he held the rank of Marshal of Yugoslavia, serving as the supreme commander of the Yugoslav military, the Yugoslav People`s Army (JNA). With a highly favourable reputation abroad in both Cold War blocs, Josip Broz Tito received some 98 foreign decorations, including the Legion of Honour and the Order of the Bath.

Josip Broz was born to a Croat father and Slovene mother in the village of Kumrovec, Croatia. Drafted into military service, he distinguished himself, becoming the youngest Sergeant Major in the Austro-Hungarian Army of that time. After being seriously wounded and captured by the Imperial Russians during World War I, Josip was sent to a work camp in the Ural Mountains. He participated in the October Revolution, and later joined a Red Guard unit in Omsk. Upon his return home, Broz found himself in the newly established Kingdom of Yugoslavia, where he joined the Communist Party of Yugoslavia (KPJ).

Tito was the chief architect of the second Yugoslavia, a socialist federation that lasted from 1943 to 1991–92. Despite being one of the founders of Cominform, soon he became the first Cominform member to defy Soviet hegemony and the only one to manage to leave Cominform and begin with its own socialist program. Tito was a backer of independent roads to socialism (sometimes referred to as `national communism`). In 1951 he implemented a self-management system that differentiated Yugoslavia from other socialist countries. A turn towards a model of market socialism brought economic expansion in the 1950s and 1960s and a decline during the 1970s. His internal policies included the suppression of nationalist sentiment and the promotion of the `brotherhood and unity` of the six Yugoslav nations. After Tito`s death in 1980, tensions between the Yugoslav republics emerged and in 1991 the country disintegrated and went into a series of wars and unrest that lasted the rest of the decade and continue to impact most of the former Yugoslav republics. He remains a very controversial figure in the Balkans.