ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1932
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Polovna knjiga, korice blago pohabane, unutrašnjost odlično očuvana.

Izdavač: Narodno delo - Beograd,
1932. god.
Tvrd povez, 23,5 cm.
425 str.

Petar Preradović, Srbin po nacionalnosti, rodio se 19. marta 1818. godine u Grabrovnici kod Bjelovara, selu tadašnje đurđevačke krajiške pukovnije, u siromašnoj porodici neškolovanog nižeg krajiškog oficira. Osnovnu školu zavšio je u Grubišnom polju i Đurđevcu. Ostavši rano bez oca, na majčinu molbu primljen je u vojnički zavod u Bjelovaru a potom u Vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu. Kao siromašni pitomac u austrijskom vojnom učilištu upisan je po običaju onog doba kao rimokatolik. Sticajem okolnosti, u osmogodišnjem školovanju sasvim je zaboravio maternji jezik.

Po završenoj akademiji (vojnoj) službovao je kao oficir i kasnije general-major u raznim mestima austrijske carevine.

Svoje prve pjesme (stihove) počeo je da piše u akademiji (1834), i to na njemačkom jeziku. Prvu pjesmu `Das uskoken-Madchen` Djevojka-Uskočkinja objavio je 1841. u zagrebačkom nemačkom časopisu Croatia. Tada je doznao nešto više o prilikama u svojoj zemlji - o ilircima i počecima preporoda hrvatskog. Ali je uticaj njemačke kulture bio toliko jak da u početku nije razumjevao potrebu približavanja nosiocima novih ideja.

Preradović se prvi put ozbiljno zainteresovao za književno stvaranje iliraca i za prilike hrvatskog naroda tek u Milanu, i to pod uticajem Ivana Kukuljevića (1816-1889). Pošto je maternji jezik već bio zaboravio, morao je da ga uči prevodeći Gundulićevog `Osmana`.

Prvu pjesmu na maternjem jeziku `Poslanica` napisao je 1843. godine ali je za života nije štampao. U ilirskoj književnosti javlja se prvi put pjesmom `Zora puca… `, koju je napisao za novoosnovani zadarski časopis `Zora dalmatinska` (1844). Preradović je ovom pjesmom doživeo toliki uspjeh da je otada pisao samo na maternjem jeziku. Njegove pjesme štampane su u Gajevoj `Danici` u Zagrebu i po drugim časopisima i kalendarima.

Kad je 1846, vraćajući se iz Pešte u Zadar, svartio u Zagreb, zagrebačka književna sredina primila ga je s oduševljenjem. Preradović je već tada bio istaknuti ilirac, sav ponijet mislima o svjetlijoj budućnosti slovenskih naroda.

Preradović je pisao rodoljubive, ljubavne i misaone pjesme. U rodoljubivoj lirici ističu se pjesme: `Zora puca`, `Putnik`, `Dvije ptice`, `Pozdrav domovini`, `Rodu o jeziku`, `Jezik roda moga`, `Djed i unuk` i druge.

Polnoć prođe - što me budi
u to doba iz sna moga?
Žice same zaigrale
na guslama djeda moga,
zaigraše istihana:
zora puca, bit će dana!

`Sadržajno njegove pjesme su najvećim djelom domoljubne, s primjesom čovjekoljublja slavjanskog bratstva i mesijanizma; etički čudoredne (moralne i moralističke) i razborite; čak i kad su posvećene ljubavnim motivima (ženu slave neerotično, gotovo stidljivo: platonskim idealom njena materinstva, sestrinskog druželjublja i porodične uzornosti; uopšte čistoće odnosa); tematikom su to često narativne i anegdotske pjesme, male ili veće poeme. . . `

Pred kraj života, teško bolestan, odlazi u Farafeld (Austrija). Umro je 18. avgusta 1872. godine. Sahranjen je prvo u Beču na Matzeindorfskom groblju. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Zagreb 1879. godine.