Jezik: Srpski

K20

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Igor Kordej (Zagreb, 23. lipnja 1957.) hrvatski je crtač stripa, scenarist, ilustrator, grafički dizajner i scenograf.

Pohađao je zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti, grafički odsjek (1972. – 1977.) i Akademiju likovnih umjetnosti, grafički odsjek (1977. – 1979.).

Novi kvadrat
Od svoje osamnaeste godine profesionalno se bavi grafičkim dizajnom, a od svoje devetnaeste godine stripom, postavši članom grupe crtača stripa Novi kvadrat (1976. – 1979.),[2] u okviru koje objavljuje stripove u mnogim omladinskim časopisima toga doba (Polet, Vidici, Studentski list, Pitanja). Grupa Novi kvadrat 1979. godine dobiva vrlo prestižnu jugoslavensku Nagradu Sedam sekretara SKOJ-a.

Studio SLS
Početkom osamdesetih Kordej se ponovo udružuje s Mirkom Ilićem u studiju SLS (kratica za “Sporo, loše i skupo”) i usredotočuje se uglavnom na izradu omota za albume jugoslavenskih pop-izvođača. Nakon prekida suradnje nastavlja sa samostalnom karijerom u jugoslavenskim časopisima glavne struje (Start, Studio, Fokus, Arena) na polju ilustracije i grafičkog oblikovanja, kreirajući naslovnice, filmske[3] i kazališne plakate,[4] logotipe i omote za albume pop-glazbe.[5][6]

Rad za inozemno tržište
Od 1986. godine nadalje prisutan je na europskom tržištu stripa u Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, a od 1989. i na američkom tržištu (Heavy Metal Magazine). Iz tog perioda najznačajnije je djelo album Les cinq saisons – Automne (scenarist je Nenad Mikalački Django), koji je 1990. objavio francuski izdavač Dargaud.[7] Taj album je u Francuskoj uredbom Ministarstva kulture uvršten u sve javne knjižnice kao djelo od iznimnog kulturološkog značaja, a 2011. uvršten je i u knjigu Paula Gravetta 1001 Comics You Must Read Before You Die.[8]

Kordej 1988. godine seli se iz Zagreba u istarski gradić Grožnjan i tamo, s prekidima, provodi gotovo desetljeće. Prvih nekoliko godina kao crtač i supervizor u okviru lokalnog dizajnerskog studija predvodi grupu od preko 20 crtača i scenarista s prostora bivše Jugoslavije (među kojima su mladi Darko Macan, Edvin Biuković i Goran Sudžuka, ali i veterani Radovan Devlić i Dragan Filipović Fipa) u izradi stripova i dizajna za njemačko tržište.

Rad u inozemstvu
U ljeto 1991. na poziv kompanije Semic International odlazi u Dansku i tamo živi gotovo godinu dana radeći na produkciji strip-serijala Tarzan za američko tržište (izdavač Malibu Comics).

Godine 1997. Kordej se seli u Kanadu na poziv tvrtke Digital Chameleon, u kojoj se zaposlio kao kreativni direktor. Zbog nesuglasica s upravom nakon osam mjeseci napušta Digital Chameleon te ponovo postaje slobodni umjetnik.

Marvel
Njegov rad za američkog izdavača Marvel dijeli se u dvije faze.

Prva faza traje od 1994. do 1996. godine; u tom razdoblju Kordej proizvodi niz ručno slikanih stripova za serijal Tales of the Marvels. Glavni urednik serijala je Marcus McLaurin. U isto vrijeme Kordej paralelno radi stripove i za izdavačku kuću Dark Horse.

Druga faza počinje 2001. godine, kad na poziv tadašnjeg glavnog urednika Joea Quesade Kordej počinje raditi na serijalima Cable i New X-Men.

Ubrzo nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. unutar Marvela provedena je akcija u kojoj su brojni crtači ilustrirali tu temu. Ilustracije su ubrzo prodane na javnoj dražbi, a sav prilog išao je porodicama poginulih. Kordejevu ilustraciju Pennsylvania Plane kupila je Kongresna knjižnica u SAD-u.[9]

Već sljedeće godine (2002.) potpisuje ekskluzivni ugovor s Marvelom. Ipak, poznat kao vrlo brz crtač, urednici mu daju veliku količinu posla i naposljetku uzrokuje razočaranje obožavatelja zbog sve površnije izvedbe.[10][11] Suradnja s Marvelom završava u travnju 2004., kad Kordej dobiva otkaz.

Delcourt
Taj čin, međutim, otvara novo poglavlje u njegovom stvaralaštvu jer već dva mjeseca kasnije potpisuje prve ugovore za Editions Delcourt i nastavlja plodnu suradnju s tim francuskim izdavačem do danas. U posljednjih petnaest godina, ritmom od 4–5 albuma godišnje (zaključno sa 2019.), objavio je sedamdesetak albuma na frankofonskom tržištu,[12] od kojih je samo serijal “Tajna povijest” prodan u preko 1,000.000 primjeraka.

Ilustracija i grafički dizajn
Svih godina, paralelno uz rad na stripu, Kordej se nastavlja baviti ilustracijom i grafičkim dizajnom. Domaćoj je publici poznat Kordejev rad za zagrebački Algoritam – u periodu od 1993. do 2013. godine izrađuje preko 150 naslovnica za Algoritmove knjige. Grafičkim se dizajnom bavi za tržište frankofonskih zemalja i regije bivše Jugoslavije, a povremeno se kao ilustrator pojavljuje i na američkom tržištu.

Godine 2006. godine Kordej se vraća u Hrvatsku.

Stil
Kordejev je repertoar crtačkih i slikarskih tehnika vrlo raznolik. Stripove radi u tehnici olovke, tuša, akvarela i gvaša, a ilustracije u tehnikama tuša, akvarela, gvaša, akrilika, kolaža, airbrusha i digitalnog slikanja u Adobe Photoshopu.

Recepcija

Igor Kordej na Festivalu BD Buc 2017. godine
Kordejevi stripovi do sada su prevedeni na francuski, engleski, njemački, španjolski, talijanski, srpski, mađarski i turski jezik. Njegovi radovi, između ostalih, nalaze se i u kolekcijama Kongresne knjižnice u SAD-u, Lucasfilmu (CA) i Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (MoMa).

Nagrade i priznanja
1986. najbolji strip, časopis Mladost, Beograd – Zvjezdana prašina
1987. SFERA za najbolji strip, Zagreb[13]
1995. SFERA za najbolju ilustraciju, Zagreb[14]
1996. SFERA za najbolju ilustraciju u boji, Zagreb[15]
2000. Nagrada Haxtur, najbolji crtač po glasanju publike, Gijón, Španolska – Batman/Tarzan – The Claws of the Catwoman[16]
2005. Nagrada Haxtur, najbolji crtač, Gijón, Španjolska – serijal X-treme X-Men – Storm: The Arena[17]
2006. nominacije za Eisner i Harvey, nagrade za najbolji kratki serijal, simultano u SAD i Kanadi – Smoke[18]
2007. nagrada publike za najboljeg crtača, Reims, Francuska
2009. nagrada za doprinos stripu, FraMaFu festival, Dani stripa u Virovitici[19]
2009. Glyph nagrada, za najbolju naslovnicu, Philadelphia, SAD – serijal Unknown soldier[20]
2010. nominacija za Eagle Award, za najbolji strani strip, Bristol, Engleska – serijal Tajna povijest[21]
2010. nagrada publike, Avilés, Španjolska – Persona mas nocturna
2011. nagrada Marulo, za najbolju kazališnu scenografiju (s Valentinom Crnković), 21. Marulićevi dani, Split – predstava Čudo u Poskokovoj dragi[22]
2013. Vitez reda umjetnosti i književnosti (Ordre des arts et des lettres), Ministarstvo kulture Francuske[23]
2013. počasni član ULUPUH-a, Zagreb[24]
Djela
Europsko tržište (prva izdanja)
Albumi
Del mismo lado (s Mirkom Ilićem; Toutain, 1987.)
La Saga de Vam #1-3 (Les Humanoïdes Associés, 1987. – 1988.)
Stranac (Kondor, 1990.)
Zvijezde (Kondor, 1990.)
Metro (Kondor, 1990.)
Les cinq saisons – Automne (Dargaud, 1990.)
Diosamante (Les Humanoïdes Associés, 2002.)
L`Histoire Secrète #1-2 & 6-35 (Delcourt, 2005. – 2019; serija traje)
Empire #1-4 (Delcourt, 2007. – 2016.)
Taras Boulba #1-2 (Delcourt, 2008.)
Le Cœur des Batailles #1-2 (Delcourt, 2008.)
Keltos #1-2, (Delcourt 2007. – 2008.)
L`Idole et le Fléau #1- 2 (12 bis, 2009.)
Vam (crno/bijela kolekcija; Marketprint, 2010.)
U zoni sumraka (kolekcija; Kvadrat, 2010.)
Vam (definitivna kolor kolekcija; Fibra, 2011.)
Zvijezde (definitivna kolekcija, Fibra, 2011.)
Les 30 Deniers #1-5 (Delcourt, 2014. – 2016.)
Nous, les morts #1-4 (Delcourt, 2015.)
Tarzan / Reke krvi (System comics, 2015.)
Déjà vu (Kvadrat, 2015.)
Jour J #12, 15, 24, 29-31 (Delcourt, 2013. – 2017.)
Marshal Bass #1-5 (Delcourt, 2017. – 2019.; serija traje)
Colt & Pepper #1 (Delcourt, 2020.)
Naslovnice
Stripoteka (Marketprint, 1984.)
Spunk novosti #36 (Marketprint, 1985.)
Patak #3 (Vinkovci, 1986.)
Hrvatski Velikani #1, 3 (Astoria, 2007.)
Američko tržište (prva izdanja)
(naslovi označeni zvjezdicama su se pojavili i na francuskom tržištu)

Dark Horse Comics
Edgar Rice Burroughs` Tarzan: A Tale of Mugambi (1995.)
A Decade of Dark Horse (1996.)
Predator: Kindred #1-4 (1996. – 1997.)
Aliens: Havoc #1 (1997.)
Star Wars: Droids – The Protocol Offensive (1997.)
Edgar Rice Burroughs` Tarzan: Carson of Venus #1-4 (1998.)
Star Wars Tales #1 (1999.)*
Tarzan/Batman: Claws of the Catwoman #1-4 (1999.)*
Edgar Rice Burroughs` Tarzan: The Rivers of Blood #1-4 (1999. – 2000.)
Star Wars: Chewbacca #1 (2000.)
IDW Publishing
Smoke #1-3* (2005.)
Heavy Metal magazine
The Wall (1989.)
Five seasons: Autumn (1992.)
Wanderer (1994.)
Tumbleweed (1994.)
Marvel Comics
Conspiracy #1-2 (1998.)
Heroes #1 (2001.)
Cable #97-105, 107 (2001. – 2002.)*
New X-Men #119-120, 124-125, 128-130 (2001. – 2002.)*
Moment of Silence #1 (2002.)
Black Widow: Pale Little Spider #1-3 (2002.)*
Captain America Vol. 3 #50 (2002.)
Soldier X #1-8 (2002. – 2003.)*
X-Treme X-Men #25-46 (2003. – 2004.)*
Naslovnice
The Real Adventures of Jonny Quest #3 (Dark Horse, 1996.)
Predator: Kindred #1-4 (Dark Horse, 1996. – 1997.)
Predator vs. Judge Dredd #3 (Dark Horse, 1997.)
Classic Star Wars: Han Solo at Stars` End #1 (Dark Horse, 1997.)
Star Wars: Tales of the Jedi — Redemption #1-5 (Dark Horse, 1998.)
Star Wars Special #1 (Dark Horse, 1998.)
Angel: The Curse #1, 3 (IDW Publishing, 2005.)
Unknown Soldier Vol. 4 , #1-6 (Vertigo, 2008. – 2009.)
Detective Comics #1018 (DC Comics, 2020.)
Odabrane kolekcije/grafičke novele na američkom tržištu
Batman/Tarzan: Claws of the Cat-woman (Dark Horse, 2000.)
Star Trek: The Gorn Crisis (WildStorm, 2000.)
X-Treme X-Men Vol. 5: God Loves, Man Kills (Marvel, 2003.)
X-Treme X-Men Vol. 6: Intifada (Marvel, 2003.)
X-Treme X-Men Vol. 7: Storm / The Arena (Marvel, 2004.)
X-Treme X-Men Vol. 8: Prisoner of fire (Marvel, 2004.)
Smoke (IDW, 2005.)
New X-Men: New Worlds (Marvel, 2006.)
The Secret History Omnibus #1-3 (Archaia, 2010. – 2014.)
Marvels Companion (Marvel, 2014.)
Cable: Soldier X (Marvel, 2018.)


Mirko Ilić (Bijeljina, BiH, 1. siječnja 1956.),[1] hrvatski i američki grafički dizajner i politički ilustrator, crtač stripa, ilustrator plakata.[2]

Životopis
Rodio se u Bijeljini u BiH kao dijete vojne osobe, zbog čega je često mijenjao boravište. Prvo je s obitelji preselio u Sloveniju u Maribor, u kojem je završio prva dva razreda osnovne škole. U Zagrebu je pošao u treći razred osnovne, pa se opet vratio u Bijeljinu, a nakon petog razreda na duže je vrijeme u Zagrebu, gdje je proveo svoje formativne godine odrastanja. Završio zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti.[1] Radio je u Zagreb filmu, reklame za Podravku i Standard konfekciju, naslovnice časopisa, strip je objavio prvi put 1976. u Studentskom listu, poslije je bio urednik stripa i ilustracije u Poletu i dr. U Poletu je okupio svoje kolege strip-crtače Igora Kordeja, Emira Mesića i Krešimira Zimunića. Preko 30 godina živi u New Yorku živi u četvrti West Villageu omiljenoj među gay populacijom. U New Yorku je poslije otvorio svoj dizajnerski studio.[3] U Hrvatskoj s pojavom Mirka Ilića dizajner omota gramofonske ploče postao je važna karika u proizvodnji gramofonskih ploča kao umjetničkog iskaza. Vremenski to pada u vrijeme novog vala, koji je otvorio prostor slobodnim pristupima i novim imenima u dizajnu. Dotad je u najvećoj hrvatskoj izdavačkoj kući većinu dizajna pokrivao hrvatski dizajner i fotograf Ivan Ivezić. Ilić je iz ilustratora prerastao u vrsnog dizajnera, sposobnog i u neposlovno kratkom vremenu pružiti dobar proizvod naručitelju.[4] Oslikao je omote albuma Prljavog kazališta, Aerodroma, Bijelog dugmeta, Parnog valjka, Drage Mlinarca, Leba i soli, Novih fosila, Arsena Dedića, Josipe Lisac, Miše Kovača i dr. U karijeru dužoj od 40 godina već u ranijoj fazi djelovao je međunarodno i već 1986. je otišao u SAD u kojima je ostvario globalni uspjeh kao ilustrator. Radio je za New York Times, Time,[2] čiji je bio umjetnički direktor. Objavio je desetak knjiga, većinom u suautorstvu s umjetničkim direktorom, piscem i novinarom Stevenom Hellerom, svojim dugogodišnjim prijateljem i suradnikom, koji mu je objavio prve radove u New York Timesu samo tjedan dana nakon što je došao u New York. Kontakte je uspostavio preko bivše supruge Slavenke Drakulić, koja ga je povezala s ljudima u SAD koji su ga uputili na prave osobe.[3] Djela su mu zastupljena u zbirkama ustanova kao što je Muzej Smithsonian i SFMOMA u San Franciscu. U newyorškom MoMA je njegovih 38 djela. Ilić je za rad dobio brojne nagrade.[5] Aktivist za prava gay populacije. Bio je vrlo aktivan na Festivalu židovskog filma – Festivala tolerancije u Zagrebu, s kojim više ne surađuje, ali je vrlo aktivan na Festivalu tolerancije u Ljubljani koji financira židovska gay zajednica.