Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Autor: Kajetan Kovič
Izdavač: Zora - Zagreb, 1967.
Tvrd povez, 157 str.
Odlično očuvana
s omotačem
Kajetan Kovič, slovenski pesnik, pisatelj in prevajalec, * 21. oktober 1931, Maribor, Slovenija, † 7. november 2014, Ljubljana.[3]
Kajetan Kovič
Kajetan Kovič (1).jpg
Rojstvo
21. oktober 1931[1]
Maribor
Smrt
7. november 2014[2] (83 let)
Ljubljana
Poklic
jezikoslovec, pesnik, pisatelj, prevajalec, novinar, literarni urednik, mladinski pisatelj
Narodnost
slovenska
Državljanstvo
Flag of Slovenia.svg Slovenija
Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg SFRJ
Flag of Yugoslavia (1918–1941).svg Kraljevina Jugoslavija
Literarno gibanje
sodobna slovenska književnost
Kajetana Koviča uvrščamo v obdobje sodobne slovenske književnosti po drugi svetovni vojni.
Življenje
Delo Uredi
Poezija Uredi
Prve pesmi je začel pisati že v gimnaziji, prvič pa jih je objavil v Mladinski reviji leta 1948. Za njegov prodor v javnost je pomembno soavtorstvo pesniške zbirke z naslovom Pesmi štirih, v kateri je objavljenih 26 Kovičevih pesmi. Zbirko je leta 1953 izdala takrat že znana mlada četverica Kajetan Kovič, Ciril Zlobec, Janez Menart in Tone Pavček. V zbirki je vidna Kovičeva prodornost k intimizmu, ki napoveduje prelom povojne ideologije. Tej zbirki pa so nato sledile samostojne pesniške zbirke, v katerih se pesnik najprej odmakne od poetike novoromantičnega intimizma, potem sledi močan tematski in slogovni premik v smeri iracionalnega eksistencializma, ko začne odkrivati nove moči upiranja silam, ki pretijo človeku v modernem svetu tehnike in politike. Gre za filozofska bivanjska oziroma eksistencialna vprašanja. Viden pa je tudi vpliv literature absurda. Spremeni se njegov duhovni in jezikovni slog pisanja. Pesmi pogosto nakazujejo duhovno urejanje nasprotji k enoviti smotrnosti sveta, zateče se k bolj neposredni besedi. V liriki se je pesnik izrazno močno približal novemu ekspresionizmu, za katerega so značilne prekinjene normalne zveze med stvarmi, svobodna metaforika, menjavanje stalne in svobodne pesniške oblike. Njegov pesniški razvoj je potekal vse od sledov nove romantike do bližanja modernejšemu pesništvu. Oblikovno je v glavnem vztrajal pri vezanih verznih oblikah. V novejših zbirkah je dosegel zrelo klasičnost.
Proza Uredi
Kovič je tudi avtor pripovednih besedil, v katerih svoj doživljajski in miselni svet odkriva z bolj realistične strani. Napisal je zbirko novel (Iskanje Katarine, 1987) in romane Tekma ali kako je arhitekt Nikolaj preživel konec tedna (1970), Pot v Trento : prizori iz navadnega življenja Franca M. (1994), Profesor domišljije : ljubljanska zgodba (1996).
Mladinska književnost Uredi
Zelo pomemben je njegov prispevek k sodobnemu slovenskemu mladinskemu slovstvu. Med mladimi je zaslovel s poezijo in prozo. Pisanju za otroke ves čas posveča enako skrb kot pisanju za odrasle, med enim in drugim pisanjem ne vidi in ne dela razlik. V mladinskih delih sledi humorju, zvočnosti, povezovanju resničnosti in domišljije v igri ter čustvenemu in domišljijskemu bogatenju bralca. Njegove knjige za otroke so bile prevedene v številne tuje jezike.
Prevodi Uredi
Priznan pa je tudi kot prevajalec nemške, francoske, madžarske, češke, hrvaške, srbske in ruske poezije. V slovenščino je med drugim prevedel Prešernove nemške pesmi. Med knjižnimi prevodi so najpomembnejši izbori Rilkejeve, Traklove, Georgejeve, Adyjeve in Holanove poezije. Z Nikom Grafenauerjem je sestavil in prevedel Antologijo nemške poezije 20. stoletja (1998).
Kovič je rođen u Mariboru 1931. godine, a detinjstvo je proveo u gradiću Poljčane i Hrastje – Mota kod Radenca u istočnoj Sloveniji. Završio je srednju školu u Mariboru i diplomirao uporednu književnost na Univerzitetu u Ljubljani 1956. godine [3]. Umro je 7. novembra 2014. [4]
Uređivanje karijere
Kovič je počeo pisati poeziju u srednjoj školi, a prvu poeziju objavio je 1948. [4] Bio je najpoznatiji po svojim pesmama i napisao je nekoliko najprodavanijih knjiga za decu. [5] Kovič je pisao i političku poeziju, poput pesme u čast Josipa Broza Tita. [6] Utvrdio se kao prevodilac nemačke, francuske, češke, mađarske, hrvatske, srpske i ruske poezije na slovenački jezik. Takođe je na slovenački preveo pesme koje je France Prešeren napisao na nemačkom jeziku. [7]
Nagrade i priznanja Uredi
Kovič je osvojio Nagradu Prešernove fondacije 1967. za pesničku zbirku Ogenjvoda [8], a kasnije i Veliku Prešernovu nagradu 1978. za pesničku zbirku Labrador. [1] 1993. godine dobio je Jenkovu nagradu Udruženja slovenačkih pisaca za svoju pesničku zbirku Sibirski Cirkus („Sibirski ciklus“). [2] Dve godine kasnije, postavljen je za člana Slovenske akademije nauka i umetnosti. [9]
Zbirke poezije Uredi
Utonil bi („Utopio bih se“, 1948)
Pesmi četirih (`Pesme četvorke`, 1953) u koautorstvu sa Janezom Menartom, Ciril Zlobec i Tone Pavček
Prezgodnji dan (`Najraniji dan`, 1956)
Korenine vetra („Koreni vetra“, 1961)
Ogenjvoda („Vatrena voda“, 1965)
Vetrnice („Vir“, 1970)
Mala čitanka (`Mali čitač`, 1973)
Pesmi (`Pesme`, 1973)
Labrador (1976)
Dežele (`Zemlje`, 1988)
Poletje (`Leto`, 1990)
Letni časi (`Godišnja doba`, 1992)
Sibirski ciklus u drugim pesmama raznih leta („Sibirski ciklus i druge pesme raznih godina“, 1992)
Lovec („Lovac“, 1993)
Glas (`Glas`, 1998)
Vrt (`Vrt`, 2001.)
Kalejdoskop (`Kaleidoskop,` 2001)
Pesmi (`Pesme`, 2003)
Vse poti so (`Sve staze jesu,` 2009)
Prose Edit
Ne bog ne žival („Ni Bog ni zver“, 1965)
Tekma ali kako je arhitekt Nikolaj preživeo konec tedna (`Trka ili kako je arhitekta Nikola provodio vikend`, 1970)
Iskanje Katarine („Traganje za Katarinom“, 1987)
Pot v Trento: prizori iz navadenog življenja Franca M. („Putovanje u dolinu Trente: Prizori iz običnog života Franca M.“, 1994)
Profesor domišljije: ljubljanska zgodba („Profesor mašte: Priča o Ljubljani“, 1996)
Jutranji sprehajalec („Jutarnja dečija kolica“, 2005.)
Sled sence zarje („Trag senke zore“, 2006)
Mala nebesa („Mala nebesa“, 2008)
Knjige za decu Edit
Franca izpod Klanca („Francine ispod strmog brda“, 1963)
Zlata lađa (`Zlatni brod`, 1969)
Moj prijatelj Piki Jakob (`Moj prijatelj Piki Jakob,` 1972)
Maček Muri (`Muri Tomcat`, 1975)
Zgodnje zgodbe (`Rane priče`, 1978)
Križemkraž (`Crisscross`, 1980)
Zmaj Direndaj (`Zmajev Direndaj`, 1981)
Pajaček u punčki („Lutka i devojčica“, 1984)
Križemkraž: zgodnje pesme, zgodnje zgodbe u še malo mačje godbe („Crisscross: Eearli Poems, Earli Tales and a bit of Cat Music“, 1991)
Kovič je rođen u Mariboru 1931. godine, a detinjstvo je proveo u gradiću Poljčane i Hrastje – Mota kod Radenca u istočnoj Sloveniji. Završio je srednju školu u Mariboru i diplomirao uporednu književnost na Univerzitetu u Ljubljani 1956. godine [3]. Umro je 7. novembra 2014. [4]
Uređivanje karijere
Kovič je počeo pisati poeziju u srednjoj školi, a prvu poeziju objavio je 1948. [4] Bio je najpoznatiji po svojim pesmama i napisao je nekoliko najprodavanijih knjiga za decu. [5] Kovič je pisao i političku poeziju, poput pesme u čast Josipa Broza Tita. [6] Utvrdio se kao prevodilac nemačke, francuske, češke, mađarske, hrvatske, srpske i ruske poezije na slovenački jezik. Takođe je na slovenački preveo pesme koje je France Prešeren napisao na nemačkom jeziku. [7]
Nagrade i priznanja Uredi
Kovič je osvojio Nagradu Prešernove fondacije 1967. za pesničku zbirku Ogenjvoda [8], a kasnije i Veliku Prešernovu nagradu 1978. za pesničku zbirku Labrador. [1] 1993. godine dobio je Jenkovu nagradu Udruženja slovenačkih pisaca za svoju pesničku zbirku Sibirski Cirkus („Sibirski ciklus“). [2] Dve godine kasnije, postavljen je za člana Slovenske akademije nauka i umetnosti. [9]
Zbirke poezije Uredi
Utonil bi („Utopio bih se“, 1948)
Pesmi četirih (`Pesme četvorke`, 1953) u koautorstvu sa Janezom Menartom, Ciril Zlobec i Tone Pavček
Prezgodnji dan (`Najraniji dan`, 1956)
Korenine vetra („Koreni vetra“, 1961)
Ogenjvoda („Vatrena voda“, 1965)
Vetrnice („Vir“, 1970)
Mala čitanka (`Mali čitač`, 1973)
Pesmi (`Pesme`, 1973)
Labrador (1976)
Dežele (`Zemlje`, 1988)
Poletje (`Leto`, 1990)
Letni časi (`Godišnja doba`, 1992)
Sibirski ciklus u drugim pesmama raznih leta („Sibirski ciklus i druge pesme raznih godina“, 1992)
Lovec („Lovac“, 1993)
Glas (`Glas`, 1998)
Vrt (`Vrt`, 2001.)
Kalejdoskop (`Kaleidoskop,` 2001)
Pesmi (`Pesme`, 2003)
Vse poti so (`Sve staze jesu,` 2009)
Prose Edit
Ne bog ne žival („Ni Bog ni zver“, 1965)
Tekma ali kako je arhitekt Nikolaj preživeo konec tedna (`Trka ili kako je arhitekta Nikola provodio vikend`, 1970)
Iskanje Katarine („Traganje za Katarinom“, 1987)
Pot v Trento: prizori iz navadenog življenja Franca M. („Putovanje u dolinu Trente: Prizori iz običnog života Franca M.“, 1994)
Profesor domišljije: ljubljanska zgodba („Profesor mašte: Priča o Ljubljani“, 1996)
Jutranji sprehajalec („Jutarnja dečija kolica“, 2005.)
Sled sence zarje („Trag senke zore“, 2006)
Mala nebesa („Mala nebesa“, 2008)
Knjige za decu Edit
Franca izpod Klanca („Francine ispod strmog brda“, 1963)
Zlata lađa (`Zlatni brod`, 1969)
Moj prijatelj Piki Jakob (`Moj prijatelj Piki Jakob,` 1972)
Maček Muri (`Muri Tomcat`, 1975)
Zgodnje zgodbe (`Rane priče`, 1978)
Križemkraž (`Crisscross`, 1980)
Zmaj Direndaj (`Zmajev Direndaj`, 1981)
Pajaček u punčki („Lutka i devojčica“, 1984)
Križemkraž: zgodnje pesme, zgodnje zgodbe u še malo mačje godbe („Crisscross: Eearli Poems, Earli Tales and a bit of Cat Music“, 1991)