Ivan Andrejevič Krilov BasneTvrdi povez, manji formatIvan Andrejevič Krilov (rus. Ива́н Андре́евич Крыло́в; 13. februara 1769 − 21. novembar, 1844) je bio ruski publicist, pjesnik, prevodilac i pisac. Svjetsku slavu je stekao kao pisac basni, ukupno 236, koje su objavljene u devet zbirki za vrijeme piščeva života, od 1809. do 1843. godine.[1] Većina njegovih basni su originalnog sadržaja, a manji dio su basne čije su fabule pozajmljene od Lafontena i Ezopa.Rođenje, život i karijeraKrilov je rođen 13. februara 1769. godine u porodici siromašnog oficira ruske armije u Moskvi. Otac mu je učestvovao u gušenju Pugačovljeve bune ali za ispoljenu hrabrost pri gušenju nije bio unaprijeđen niti novčano nagrađen. Kasnije je Ivanov otac napustio oficirsku službu i prešao u Tver gdje je dobio mjesto predsjednika gubernijskog magistrata. U Tveri je živio sa svoja dva sina a državna služba predsednika magistrata je bila slabo plaćena pa je tako cijela porodica živjela u siromaštvu. Otac Ivanov je umro 1778. godine, a jedino nasljedstvo koje je ostavio sinovima je bio veliki sanduk knjiga.Ivan nije imao finansijskih sredstava da bi se obrazovao. Francuski jezik je naučio sa djecom bogatih susjeda koji su Ivanu dozvolili da prisustvuje plaćenim časovima njihove djece. Dobio je mjesto nižeg činovnika u gubernijskom magistratu grada Tver gdje je radio njegov otac ali činovnička plata je bila dovoljna samo da pokrije troškove hrane. Pet godina po smrti Ivanovog oca, Ivanova majka se sa sinovima preselila u Sankt-Peterburg gdje je Ivan dobio mjesto službenika u carskoj riznici.Uporedo sa poslom službenika Krilov je počeo da piše. Njegovi prvi literarni radovi su bili libreta komičnih opera "Kutija za kafu" (rus. Кофейница) i "Pobješnjela porodica" (rus. Бешенная семья), tragedije "Kleopatra" i "Filomena" i komedija "Kompozitor na ulazu" (rus. Сочинитель в прихожей). Iako ovi literarni radovi nisu Krilovu donijeli ni slavu ni novac, Krilov je preko njih dobio svoje mjesto u literarnim krugovima Sankt-Peterburga. Kasnije, Krilov je napisao komediju "Šaljivčine" (rus. Проказники) u kojoj su sebe vidjeli Jakov Knjažnin (rus. Я. Б. Княжнин), Krilovljev zaštitnik, i njegova žena - u negativnom svjetlu. Iako je ova komedija bila vrijedan literarni rad, nije se izvodila na sceni, jer je njome Krilov pao u nemilost uprave pozorišta u Sankt-Peterburgu.Krilovljeva majka nije uspjela da dobije penziju na osnovi muževljeve službe i umrla je 1788. godine. Na brigu mu je ostao mlađi brat Lav, o kome će se Krilov brinuti sve do kraja svoga života.Krajem 1780-ih Krilov počinje da se bavi novinarstvom. Godine 1789. izdaje satirični mjesečnik "Pošta duhova" (rus. Почта духов), u kome je pisao o pokvarenosti plemstva i državne birokratije, a koji je propao jer nije imao dovoljno pretplatnika. Slijedeće godine napušta novinarstvo i vraća se literaturi i sa svojim prijateljem i književnikom Klušinom osniva izdavačku kuću i izdaje novi književni magazin "Gledalac" (rus. Зритель). Iako je ovaj magazin bio popularniji od prethodnog, propao je na kraju iste godine, a Krilov je napustio Sankt-Peterburg 1793. godine. U Moskvi je 1797. godine sreo kneza Golicina i preselio se kod njega na selo gdje je radio kao knežev sekretar i privatni učitelj kneževe djece.Dok je bio u službi kod kneza Golicina, godine 1799, napisao je satirični komad "Trumf" ili "Grickalo" (rus. Подщипа) gdje je ismijao cara Pavla I Romanova. Ova satira je bila štampana tek 1871. godine. Knez Golicin je 1801. godine imenovan za generalnog guvernera Rige a Krilov je postao guvernerov sekretar. U službi kneza Golicina je ostao do 1803. godine. Godine 1805. prevodi Lafontenove basne što ga navodi da i sam počne da piše basne. Godine 1807. Krilov je napisao tri komedije koje su ga učinile popularnim a bile su izvođene u pozorištu: “Modni dućan” (rus. Модная лавка), “Lekcija kćerima” (rus. Урок дочкам) i “Vitez Ilja” (rus. Богатирь Илья), po narudžbi A. L. Nariškina (rus. Нарышкин), direktora pozorišta. Prve dvije komedije u ovoj listi su bile posebno popularne i na specifičan način ismijavaju plemićku naklonost francuskom jeziku, modi i manirima. Komedije su bile na repertoaru pozorišta mnogo puta a komedija “Modni dućan” je bila izvedena i na carskom dvoru. I pored ovog uspjeha, Krilov je napustio pozorište i u potpunosti se posvetio pisanju basni. Stupio je ponovo u carsku službu 1808. godine u montearnom odjelenju.Prvu knjigu svojih basni Krilov je izdao 1809. godine, 23 ukupno od kojih nekoliko je bilo originalnih, i tom knjigom zadobio zaštitu carskog dvora, pa je tako postao bibliotekar u Carskoj javnoj biblioteci Sankt-Peterburga, što je bio slijedećih 30 godina. U tih 30 godina je napisao osam novih zbirki basni u stihu koje su mu donijele priznanja i slavu kako u Rusiji tako i u svijetu.