ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Engleski
Godina izdanja: St

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Srpske komedije Jovana Sterije Popovića, Branislava Nušića i Dušana Kovačevića. U razdoblju između dva svjetska rata, osim nekoliko izuzetaka, nitko nije vjerovao da je Nušić veliki pisac. Danas bi se gotovo svi poznavatelji kazališta i povijesti srpskog kazališta i književnosti složili da je Nušić zapravo bio jedini srpski dramatičar visokog kalibra između dva svjetska rata. Zahvaljujući zaokretima ili hirovima povijesti i slobodoumnijim kazališnim ljudima, Nušić je postao najigraniji srpski dramatičar i najpopularniji nakon Drugog svjetskog rata. Nove generacije kazališnih redatelja uvidjele su da Nušić ima crtu genijalnosti i da je za srpsko kazalište bio možda 50 godina ispred svog vremena. Treći dramatičar u ovoj antologiji, Dušan Kovačević, jedan je od najplodnijih i najpopularnijih srpskih dramatičara na srpskoj kazališnoj sceni od 1970-ih. Prvi pojam koji nam pada na pamet kad razmišljamo o nekim Kovačevićevim dramama je groteska, posebno u Maratonskoj obitelji, jednoj od prvih Kovačevićevih drama. Na taj je način više-manje nastavio iu drugim svojim dramama. Victor Hugo smatrao je da je groteska `najbogatiji izvor umjetnosti koji priroda može ponuditi`. Najjednostavnije objašnjenje zašto je groteska tako učinkovita je da čini kontraste očitijima dok suprotstavlja ružno i lijepo, božansko i nesveto, uzvišeno i obično, te romantično i dosadno. Ako se izravno suočimo s ljepotom i ružnoćom, ljepota počinje blistati sve jače i postaje očiglednija, tjerajući nas da je više cijenimo, a ne uzimamo zdravo za gotovo. Kovačević je majstor groteske, pa njegove drame mogu djelovati pomalo egzotično, pogotovo stranim kazališnim gledateljima. Predstava Obitelj Maratonac, kao i film snimljen 1982. godine prema scenariju samog Kovačevića u režiji Slobodana Šijana, bio je toliko popularan u bivšoj Jugoslaviji i Srbiji da je kazališna redateljica Milica Kralj 2013. godine odlučila postaviti Obitelj Maratonac s muškim ulogama u ženskim glumicama. U takvoj situaciji, primjerice, baka Pantelija podsjeća na Josipa Broza Tita, a glavni cilj svih žena u obitelji je postati nekakve direktorice. Ovo nije bio prvi put da glumice igraju ovu predstavu. Godine 1996. redatelj Jagoš Marković postavio je istu predstavu sa ženskim glumicama i postigao veliki uspjeh. Isto tako, 2013. godine ženske uloge u Gospođi ministrici redateljice Tatjane Mandić Rigonat tumače muški glumci u Kazalištu Boško Buha. Predstavljajući ova tri dramatičara i njihove komedije, možemo pratiti najvažnija zbivanja u posljednjih nekoliko stoljeća i razviti neposredne i posredne osjećaje o stanju u srpskom društvu na više razina, ne samo na razini književnosti i kazališta. Popović je bio više intelektualac i didaktičar, koji je kroz satiru u komediji karaktera želio prosvijetliti građane i otvoriti im oči. Pritom, Kovačević slobodnije koristi svoju maštu, mnogo se više oslanja na humor, au svoje komedije ne unosi previše satiričnog tona. Negde između njih, ne samo hronološki, nego i stilski i po stvaralačkom metodu, nalazi se Nušić kao najznamenitija ličnost srpskog glumišta.