ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 242
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

U drugoj knjizi Sage o Rajkovima, romanu Mrtvac na odsustvu, koji vremenski obuhvata period drugog svetskog rata, Mlade Rajkov izrasta u glavnog junaka, već sve vreme čitalac prolazi kroz niz epizoda, gde svaka minijaturna priča, ili čitavo poglavlje, imaju svog glavnog protagonistu čija sudbina je još jedan zapis o ratnim godinama.


Dor, Milo (pravo ime Milutin Doroslovac), austrijski pisac i prevoditelj srpskog podrijetla (Budimpešta, 7. III. 1923 – Beč, 5. XII. 2005). Kao antifašist uhićen i zatvoren u Njemačkoj i Austriji 1942–45. U Beču studirao teatrologiju i romanistiku 1945–49. Uz humorističke i kriminalističke romane (Mrtvaci na dopustu – Tote auf Urlaub, 1952) zapaženi su njegovi duhoviti povijesni romani o balkanskim temama Sva moja braća (Alle meine Brüder, 1978) i Posljednja nedjelja (Der letzte Sonntag, 1982). Na njemački je preveo djela M. Krleže, I. Andrića, R. Marinkovića, M. Matkovića, A. Šoljana, V. Parun, I. Ivanca, S. Šembere i L. Paljetka. Autor je knjiga eseja i memoara Srednja Europa: mit ili stvarnost (Mitteleuropa: Mythos oder Wirklichkeit, 1996), Živjela, Jugoslavijo (Leb wohl, Jugoslawien, 1996) i dr.

Milo Dor (7. ožujka 1923. – prosinca 2005.) bio je srpski austrijski pisac i prevoditelj. Za sebe je rekao da je `Austrijan, Bečanin i Europljanin srpskoga naslijeđa`.

Milo Dor rođen je u srpskoj obitelji u Budimpešti, kao Milutin Doroslovac. Otac mu je bio kirurg, majka je vodila kozmetički salon. Dor je odrastao u Banatu, a kasnije u Beogradu. U srednjoj školi bio je član komunističke omladine i pisao tekstove. Nakon što je 1940. organizirao školski štrajk, izbačen je. Ipak, sljedeće godine je položio završne ispite. Sudjelovao je u pokretu otpora njemačkim okupatorima. 1942. uhićen je; Slijedili su boravci u zatvoru i logorima sve do deportacije u Beč 1943. Godinu dana kasnije ponovno je uhićen i stavljen u `zaštitni pritvor` (eufemizam koji su nacisti koristili za sakupljanje političkih protivnika).

Nakon Drugog svjetskog rata, Dor je ostao u Austriji, studirajući dramu i romanske jezike na Sveučilištu u Beču do 1949. dok je radio kao njemački novinar. Od 1951. bio je član književne udruge Grupa 47. Bio je i član Austrijskog PEN kluba i predsjednik Saveza austrijskih književnika. Dor je sa svojom drugom suprugom, s kojom je bio u braku od 1955. do njezine smrti 2002. godine, živio u Beču, a ponekad iu Rovinju. Sin mu je austrijski redatelj Milan Dor.

Milo Dor umro je rano 5. prosinca 2005. od zatajenja srca u bolnici u Beču i pokopan je u počasnu grobnicu u Zentralfriedhofu.

Djela
Moji preci su se smatrali Srbima jer su prije tristo godina pobjegli od Turaka u Austriju, a drugi ljudi koji su sebe smatrali Srbima. Tako su postali Austrijanci. Otac moje majke oženio se Grkinjom... Komunicirali su na njemačkom. Kad sam dalje kopao, saznao sam da su preci mojih predaka bili Tračani... Što više razmišljam o tome, to se više osjećam kao Tračanin.

Milo Dor, Ein Fremder unter lauter Ausländern[2]
Milo Dor je pisao povijesne romane koji se bave jugoslavenskom i europskom poviješću, eseje kritizirajući nacionalizam u Jugoslaviji, krimiće, reportaže, scenarije i radiodrame, uređivao dokumentarne filmove i antologije te prevodio srpsko-hrvatsku književnost na njemački. Autori koje je preveo su Ivo Andrić, Isaak Babel, Bogdan Bogdanović, Stephen Crane, Dušan Kovačević, Miroslav Krleža, Branislav Nušić, Vasko Popa, Georges Simenon, Stanislav Vinaver, Milovan Vitezović. Počevši od 1950-ih, napisao je brojne knjige u suradnji s Reinhardom Federmannom.

Dorovo najpoznatije djelo je Saga Raikow, trilogija koja se sastoji od Tote auf Urlaub [Mrtvaci na odsustvu], Nichts als Erinnerung [Ništa osim sjećanja] i Die weiße Stadt [Bijeli grad]. Junak ovih romana je autobiografski obojeni lik Mladen Raikow...