ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1965
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Atentat na Hitlera - Paul Berben

Atentat na Hitlera (20. srpanj 1944) - Paul Berben

manji format ,ilustrovano
Izdavač: Stvarnost, Zagreb
1965 godina
Biblioteka Vremeplov
Prevod: Ivo Klarić
Povez: tvrd
Broj strana: 201
Ilustrovano.

- vrlo dobro ocuvano ,zastitni omot je malo lepljen salotejpom u unutrasnjosti

U 12:42 popodne detonirala je bomba u baraci za sastanke u Hitlerovom glavnom štabu Vučje jazbine (Wolfsschanze) u Istočnoj Pruskoj. Bomba je trebala da ubije Adolfa Hitlera. Postavio ju je oficir Wehrmachta Claus Schenk Graf von Stauffenberg. Nekada vatreni nacionalsocijalista sada ne vidi drugu opciju osim da likvidira diktatora. „Dakle, ne preostaje ništa drugo nego da ga ubijemo“, rekao je on svojim najbližim saradnicima nekoliko dana ranije.

Stauffenberg nije samo atentator, već i najvažniji organizator velikog pokušaja državnog udara od strane konzervativnih krugova, u kojima su visoke vojne ličnosti, diplomate i službenici iz administracije. Pukovnik von Stauffenber je napustio baraku 20. jula 1944. - nedugo prije nego što je eksplodirala tempirana bomba. Bio je ubijeđen da je „Firer“ mrtav kada se vojnim avionom zaputio za Berlin. Tamo je već počela „Operacija Walküre“, prvobitno plan Wehrmachta za suzbijanje mogućeg ustanka. Zavjerenici, raspoređeni na ključnim mjestima u nacionalsocijalističkom državnom aparatu, žele da pretvore „Walküre“ u svoj puč.

Hitler je, međutim, izbjegao smrt, zadobivši samo lakše povrede. Teška hrastova ploča konferencijskog stola i prozori barake, koji su bili širom otvoreni zbog ljetnih vrućina, preusmjerili su i neutralizirali pritisak eksplozije. U večernjim satima pokušaj puča je propao. Hitler se obraća narodu preko radija i govori o „proviđenju“ koje ga je spasilo. Stauffenberg i nekoliko saučesnika bivaju uhapšeni i strijeljani te iste noći. Drugi su otkriveni kasnije. Ukupno je ubijeno oko 200 pripadnika otpora. Istoričar Wolfgang Benz glavni razlog neuspjeha vidi u tome što `nijedan od slavnih vojnih komandanata` tog vremena, poput generala Erwina Rommela, nije učestvovao u puču protiv Hitlera: „Bar jedan od njih se trebao staviti na čelo kako bi narod mogao reći: Pa da, i Rommel smatra da je Hitler zločinac.“

(kutija 4)