ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2016.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Juraj Hrzenjak - Stoljece zivota
Antifasisticki zapisi i kultura sjecanja

Razlog, Zagreb, 2016.
Mek povez, 238 strana.

Juraj (Đuka) Hrženjak (Bjelovar, 10. ožujka 1917. ― Zagreb, 16. lipnja 2020), jugoslavenski i hrvatski pravnik, političar i publicist.
Rođen je 10. ožujka 1917. u Bjelovaru. Nakon završetka Klasične gimnazije u Zagrebu[1] radio je u zagrebačkoj filijali Privilegovane agrarne banke (1938–39) te Odjelu za seljačko gospodarstvo Banske vlasti u Zagrebu (1940–41). U prosincu 1941. otišao je sa suprugom Janjom u Liku gdje se priključio antifašističkom partizanskom pokretu.[1][2] U sklopu Prvog hrvatskog korpusa radio je u kulturno-prosvjetnom i propagandnom odjelu (agitprop) kao pomoćnik komesara za kulturno-politički rad.[3] Potom je pokrenuo Glas Prvog hrvatskog korpusa u kojem je objavljivao izvještaje.[3] Sudjelovao je 8–9. svibnja 1944. na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom, gdje su prihvaćene odluke o stvaranju zajedničke federativne države s ostalim narodima Jugoslavije na principu nacionalne ravnopravnosti i postavljeni ustavnopravni temelji državne organizacije u poslijeratnom razdoblju. Diplomirao je 1956. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Nakon Drugog svjetskog rata obnašao je mnoge vojne, političke i pravne funkcije; bio je pomoćnik komandanta Vojne uprave Jugoslavenske armije (JA) za Istru i Slovensko primorje (1945–47), pomoćnik ministra za novooslobođene krajeve (1947–51), član Oblasnog komiteta u Bjelovaru, sekretar Kotarskog komiteta KPH, direktor Instituta za društveno samoupravljanje (1955–58), poslanik (1953–58) i savjetnik (1958–60) u Narodnoj skupštini u Beogradu, sudac Ustavnog suda SR Hrvatske (1967–75) te direktor Političke škole »Josip Broz Tito« u Kumrovcu (1975–78). U penziji je od 1980. U svibnju 2015. predsjedao je inicijativnim odborom za osnivanje Antifašističke lige Hrvatske pri čemu je na osnivačkoj skupštini izabran za njezina počasnog predsjednika.[4][5] Objavio je više publicističkih radova u kojima se bavio sociološkim i pravnim temama.
Djela

Istra i Slovensko primorje : borba za slobodu kroz vjekove (1952; odg. ur.)
Slovensko Primorje in Istra : boj za svobodo skozi stoletja (1953; odg. ur.)
Mjesne zajednice u komunalnom sistemu (1963)
Društvena struktura naselja u SR Hrvatskoj (1983)
Međunarodni i evropski dokumenti o ljudskim pravima (1992)
Lokalna samouprava i uprava u Republici Hrvatskoj (1993)
Lokalna i regionalna samouprava u Republici Hrvatskoj (2004)
Anjuta (2006)
Stoljeće života (2016)

Knjiga Juraja Hrženjaka „Stoljeće života“ (s podnaslovom: Antifašistički zapisi i kultura sjećanja) svojevrsno je memoarsko štivo čovjeka koji će uskoro napuniti sto godina života. U uvodnom tekstu napominje da je kao sudionik burnih zbivanja u 20. i 21. stoljeću želio zabilježiti te značajne trenutke i to ostaviti mladim naraštajima „kao autentično svjedočanstvo jednog vremena s namjerom da se ne zaboravi i ne iskrivljuje naša prošlost“.

Knjiga je strukturirana tako da predstavlja kombinaciju sjećanja, bilješki iz davnih dana, te „gotovo udžbeničkog navođenja činjenica i razloga zbog kojih se ovo ili ono dogodilo i današnjih promišljanja o događajima koje se opisuje“.

Sastoji se iz četiri dijela, od kojih svaki dio ima po nekoliko poglavlja.

Prvi, najopsežniji dio knjige obuhvaća razdoblje od 1941. do 1945. godine. U njemu je autor slikovito, na literaran način, opisao sve ratne strahote i događaje iz NOB-e, izbjegavajući subjektivističko i pristrano viđenje i tumačenje povijesnih zbivanja. Drugi dio obuhvaća razdoblje od 1945. do 1990. godine, a treći raspad SFRJ i zbivanja nakon toga. U četvrtom (najkraćem) dijelu, pod naslovom: „Moj životni put kroz stoljeće“, autor prezentira svoju vrlo zanimljivu biografiju, ilustrativnu za vrijeme o kojem je riječ u knjizi.

Predgovor knjizi napisao je Stjepan Mesić, pogovor Tomislav Jakić, a recenzenti su Dragan Markovina i Bojan Mirosavljev.

Mesić ocjenjuje da ovom knjigom Hrženjak ostavlja svjedočanstvo neprocjenjive vrijednosti za neka buduća pokoljenja, „za one koji će znati razmišljati vlastitom glavom i koji će htjeti saznati što se nekada zbivalo – bez predrasuda i bez apriornog pro ili kontra stanovišta, određenoga osobom autora“. Na kraju napominje da bi „u nekim drugim prilikama“ Hrženjakova sjecanja bila „preporučena u srednjim školama kao obavezna literatura uz predmet povijesti“.

Jakić u pogovoru knjizi među ostalim naglašava povijesnu razinu čitanja Hrženjakovih zapisa, neraskidivo vezanu s njihovom, „pogotovu u današnjim prilikama, udžbeničkom vrijednošću“. Jer, onaj tko pročita knjigu, „teško da će nakon toga biti sklon nasjesti podvalama povijesnih revizionista i prizemnih primitivnih antikomunista koji ili otvoreno lažu, ili naprosto negiraju sve što je bilo, nastojeći uspostaviti – a potpomognuti autoritetom visokih obnašatelja državnih funkcija – neku svoju, ,novu istinu`“.

U knjizi su objavljene i recenzije dr. sc. Dragana Markovine i Bojana Mirosavljeva.

Markovina u zaključku ističe da se najveća kvaliteta Hrženjakove knjige „odnosi na istinsku humanističku poruku i demistificiranje nacionalističkih narativa koji uporno falsificiraju povijest i nesporne činjenice“, te da se treba nadati da će „pripadnici novih generacija imati priliku za susretanje s ovim rukopisom, koji ide mimo struje i dolazi s margine, isključivo iz razloga što pošteno svjedoči o prošlom i sadašnjem vremenu“.