ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Ms
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Jacques le Goff
670 str, karte, reprodukcije



Jacques Le Goff (Toulon, 1. siječnja 1924. – Pariz, 1. travnja 2014.), francuski povjesničar i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).

Životopis
Jacques Le Goff pripadao je struji povjesničara okupljenih oko časopisa Annales, najutjecajnijeg periodičkog izdanja suvremene znanstvene historije zbog čijeg se odmaka od tradicionalne povijesti često koristi pojam `škola Anala`. Le Goff je uz autore kao što su Pierre Chaunu, Louis Henri, Philippe Áries, Michel Vovelle, Emmanuel Le Roy Ladurie i Georges Duby pripadao trećoj generaciji `škole Anala` (1968. – 1989.). Ovu generaciju karakterizira kritika Braudelovog invarijantnog i statičnog strukturalizma, a područja interesa obuhvaćaju odnos elitne i pučke kulture, kolektivna ponašanja u svakodnevici ili izvanrednim prilikama (svečanosti, rituali, pobune), historija marginalnih grupa, povijest svakodnevice i materijalne kulture.

Od 1972. do 1977. godine Le Goff se nalazio na čelu je Škole za visoke studije društvenih znanosti (École des hautes études en sciences sociales) u Parizu.

U svojim djelima Le Goff se zauzimao za `jedan dugi srednji vijek` na temelju iskustva `imaginarnog`, tj. onoga što su ljudi zamišljali i kako su doživljavali zbilju. Pritom je posebno nastojao uočiti kako su se ljudi odnosili prema vremenu, odnosno na koje su ga načine mjerili i osmišljavali te raspoređivali svoja razdoblja rada i odmora. Le Goff je stvorio važna djela o `srednjovjekovnom imaginariju` kroz prizmu `rođenja čistilišta`. Riječ je o analizi promjenljivih predodžbi o životu nakon smrti kao dijela preobrazbe feudalnog kršćanstva u 12. i 13. stoljeću.[1]

Također, Le Goff je ostavio dubog trag na području sinteze povijesti europskoga srednjega vijeka. Pripisuju mu se zasluge za oživljavanje žanra biografije kroz prikaze života francuskog kralja Luja IX. i Franje Asiškog.

Od 2000. bio je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), a 1999. je napisao predgovor engleskom i francuskom izdanju prvog sveska edicije `Hrvatska i Europa`, u izdanju HAZU, posvećenog razdoblju hrvatske povijesti od 7. do 12. stoljeća. U njemu je istaknuo važnost hrvatskog doprinosa razvoju europske civilizacije, dok je hrvatsku ranosrednjovjekovnu umjetnost ocijenio jednom od najljepših europskih umjetnosti ranoga srednjeg vijeka.