ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1990.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Lekovići i Ostojići u uskočkom pokretu iz Zatarja / Milisav Leković



Beograd 1990. Mek povez, ćirilica, 102 strane.
Potpis autora.
Knjiga je odlično očuvana.



Čitao sam dosta literature o istorijskim zbivanjima u Sandžaku. U njoj se Lekovići i Ostojići skoro i ne pominju. Mnogi smatraju da smo mi Šaranci. Zna se da su Šaranci srodničko pleme, a Lekovići i Ostojići sa njima nemaju nikakve srodničke veze. Istina, dug period uskovanja, uslovio je da dođe do prijateljskih i kumovskih veza, poprimio se izgovor, pogled na svijet i običaji. Zajednička borba i dijeljenje zla i dobra, sjedinili su nas i stvorili neraskidive veze.
Mnogi pravi Šaranci, na primjer: Leovci, Ćosovići, Zukovići i dr. doselili su u Sandžak oko sto godina poslije Lekovića ili oko šezdeset godina poslije Ostojića, a toliko su se u Sandžaku asimilovali da ih više niko ne smatra Šarancima. Ima dosta živih ljudi koji pričaju da su na poslednjim izborima za predsjednika opštine u Kosanici kandidati na opozicionoj listi bili Jakov Leković i Boško Ostojić, a na vladinoj lilisti Miloš Anđelić, Milić Petrović i Boško Lacmanvić. Tada je, kažu, stari Rade Ćosović, izvjesno vrijeme uskok, a od 1912. godine crnogorski barjaktar, došao na biralište i molio birače: „Ne dajete glas Šarancima, jadi će nas ubiti.” Pri tome nije ni pomislio da je on pravi Šaranac a ne Jakov i Boško.
Kada Šaranci i Jezerci pišu o sebi, Lekoviće i Ostojiće pomenu samo periferno i uzgredno.
To me je motivisalo da napišem knjigu o Lekovićima i Ostojićima. Prikupljajući podatke i pišući knjigu, vidio sam da pišem istoriju uskočkog pokreta iz Zatarja od njegovog osnivanja do oslobođenja, jer je taj pokret neraskidivo vezan za Lekoviće i Ostojiće.