pregleda

MIROLJUB TODOROVIĆ - ŠTEP ZA ŠUMINDERE


Cena:
990 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: AKS
BEX
City Express
Pošta
CC paket (Pošta)
DExpress
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Beograd-Stari grad,
Beograd-Stari grad
Prodavac

DjepetoPinokijevCale (6221)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 10679

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1984
Autor: Domaći
Vrsta: Istorija srpske književnosti
Jezik: Srpski

MIROLJUB TODOROVIĆ

ŠTEP ZA ŠUMINDERE - ko im štrika creva

Izdavač - Arion, Zemun

Godina - 1984

56 strana

20 cm

Edicija - Protej: biblioteka književnih dela

Povez - Broširan

Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja



SADRŽAJ:
Gljarku Šalinu u buljinu pa smo kvit
Neznanje udruženo s malicioznošću, ili: kako po Br. Čecu Mail-Art postaje Jail-Art
Mali zeleni Čegec
Vladan Radovanović, uvek na početku ili: `otisak prsta koji uz sadejstvo sa naslovom postaje znak identiteta
Teoretičar VVV izmišlja nov termin: sema-mediji
Ostrvljeni psi na tragu signalizma (povodom paskvile `Signalistički marifetluk`)
O čoporu i fantomima - povodom grupnog napada Dobrice Kamperelića, Žarka Rošulja, Ranka Igrića
Kako odbraniti svoje delo od (ne)kulturne birokratije - otvoreno pismo Mariji Pušić, upravnici Muzeja savremene umetnosti u Beogradu
Šoder avangardista
Vujici rešini alijas tuci histe(o)riku jugoslovenskog avangardizma (Vujica Rešin Tucić)
Ufurani `umetnik` (Kosta Bogdanović)
Kom li papaju papi (Dragan Veličković)
Neuro-artist Fra. Z (Franci Zagoričnik)
Homunkulus iz Paracelzusovog tegle
Navalna petorka veve/ovaca
Bora Ćos
Ušnirani miš
Kanarinac Kisko
Tane od satane
Privatno `oko`
Birokratija i avangarda - povodom izložbe Nova umetnost u Srbiji 1970-1980. pojedinci, grupe, pojave
Izvod iz bibliografije


`U jednoj od svojih svezaka, nerazdvojnih družbenica i u starosti i u bolesti, Ivo Andrić je, čini se, uzgred ali duboko promišljeno, poverio hartiji (toj beskrajnoj belini koje se inače užasavao) jedno pitanje na koje nije umeo sam da odgovori: zašto se kod nas literarne polemike vode `krvnički i krvožedno, žestinom verskih ratova i dinastičkih istrebljenja protivnika`, tj. s mržnjom koja je gotovo ravna fanatičkom ludilu. Svakome ko se zamisli nad Andrićevim pitanjem odgovor se čini toliko dalekim koliko je duboka, iako u osnovi tragička, istina koju pomenuto pitanje sadrži: poslednjih godina u nas polemike su se doista razmahale, ne samo u dnevnim, nedeljnim ili književnim listovima nego i zasebno štampanim knjigama (u jednom slučaju knjige suprotstavljenih polemičara izdala je čak ista izdavačka kuća!) i, uz načelne probleme rasprave, potezane su diskvalifikacije protivničke strane, s karakterističnom, političkom podlogom. To je (umnogome uslovilo | da polemike izgube specifičnu težinu literarno-kritičkog žanra i pretvore se u pamflet i da kao takve, među iole upućenijim čitaocima u probleme sadašnjeg literarnog života, brzo padnu u zaborav.

Miroljub Todorović se knjigom Štep za šumindere upustio u avanturu (a to je valjda svojstveno pesniku koji krmari galijom signalizma već skoro dve decenije) da nizom raznovrsnih tekstova (u žanrovskom smislu te reči), započne dijalog ne samo sa osobama kojima se eksplicite obraća u pojedinim pismima, odgovorima na pisma i na objavljene napise ili koje apostrofira u stihovima, crtežima i slično, nego dijalog sa čitalačkom javnošću, bez obzira da li je ta javnost ranije bila upućena u problematiku o kojoj je u knjizi reč ili ne. Pojedini tekstovi i knjiga u celini pružaju dovoljno informacija čitaocu da uoči težište rasprava koje vodi Miroljub Todorović; ono se nalazi na preseku koordinata, određenih s jedne strane birokratizovanom svešću ljudi -institucija, a s druge strane, onim težnjama pesnika ili kritičara (koji su u ranim fazama signalizma ili pripadali ovom pokretu ili su mu bili iz nekih razloga naklonjeni) da se signalizam potisne u zaborav i izbriše iz svesti potencijalnih istoričara naše avangarde sedamdesetih i osamdesetih godina. Još jedna, ne u tolikoj meri vitalna nit, prolazi kroz težišnu tačku Todorovićeve knjige, a odnosi se na one literarne komentatore, kojih inače u našoj sredini ima mnogo (prepoznaju se po tome što o svemu mogu i da govore i da pišu), što su sa apsolutnim nepoznavanjem pisali o nekim vidovima signalističke umetnosti - i, što je još gore - upuštali se u javne dijaloge (mahom vođene u OKU), sa osnivačem i teoretičarem signalizma. Njihov neodgovorni deletantizam u Todorovićevoj knjizi je dobio tretman kakav mu inače i pripada.`



Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.

Lično preuzimanje je moguće na 2 načina:

1. Svakog dana, bilo kad, na mojoj adresi sa Limunda/Kupinda.

2. Svakog radnog dana posle 15h na Zelenom vencu ili Trgu republike.

Šaljem u inostranstvo, primam uplate preko servisao kao što su Pay Pal, RIA, Western Union (otvoren sam i za druge mogućnosti, javite se pre kupovine i dogovorićemo se).

Kao način slanja stavio sam samo Poštu i Postexpress jer sam s njima najviše sarađivao i vrlo sam zadovoljan, ali na Vaš zahtev mogu da šaljem i drugim službama.

Besplatna dostava na knjigama koje su obeležene tako se odnosi samo na slanje preporučenom tiskovinom.

Predmet: 79338341
MIROLJUB TODOROVIĆ

ŠTEP ZA ŠUMINDERE - ko im štrika creva

Izdavač - Arion, Zemun

Godina - 1984

56 strana

20 cm

Edicija - Protej: biblioteka književnih dela

Povez - Broširan

Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja



SADRŽAJ:
Gljarku Šalinu u buljinu pa smo kvit
Neznanje udruženo s malicioznošću, ili: kako po Br. Čecu Mail-Art postaje Jail-Art
Mali zeleni Čegec
Vladan Radovanović, uvek na početku ili: `otisak prsta koji uz sadejstvo sa naslovom postaje znak identiteta
Teoretičar VVV izmišlja nov termin: sema-mediji
Ostrvljeni psi na tragu signalizma (povodom paskvile `Signalistički marifetluk`)
O čoporu i fantomima - povodom grupnog napada Dobrice Kamperelića, Žarka Rošulja, Ranka Igrića
Kako odbraniti svoje delo od (ne)kulturne birokratije - otvoreno pismo Mariji Pušić, upravnici Muzeja savremene umetnosti u Beogradu
Šoder avangardista
Vujici rešini alijas tuci histe(o)riku jugoslovenskog avangardizma (Vujica Rešin Tucić)
Ufurani `umetnik` (Kosta Bogdanović)
Kom li papaju papi (Dragan Veličković)
Neuro-artist Fra. Z (Franci Zagoričnik)
Homunkulus iz Paracelzusovog tegle
Navalna petorka veve/ovaca
Bora Ćos
Ušnirani miš
Kanarinac Kisko
Tane od satane
Privatno `oko`
Birokratija i avangarda - povodom izložbe Nova umetnost u Srbiji 1970-1980. pojedinci, grupe, pojave
Izvod iz bibliografije


`U jednoj od svojih svezaka, nerazdvojnih družbenica i u starosti i u bolesti, Ivo Andrić je, čini se, uzgred ali duboko promišljeno, poverio hartiji (toj beskrajnoj belini koje se inače užasavao) jedno pitanje na koje nije umeo sam da odgovori: zašto se kod nas literarne polemike vode `krvnički i krvožedno, žestinom verskih ratova i dinastičkih istrebljenja protivnika`, tj. s mržnjom koja je gotovo ravna fanatičkom ludilu. Svakome ko se zamisli nad Andrićevim pitanjem odgovor se čini toliko dalekim koliko je duboka, iako u osnovi tragička, istina koju pomenuto pitanje sadrži: poslednjih godina u nas polemike su se doista razmahale, ne samo u dnevnim, nedeljnim ili književnim listovima nego i zasebno štampanim knjigama (u jednom slučaju knjige suprotstavljenih polemičara izdala je čak ista izdavačka kuća!) i, uz načelne probleme rasprave, potezane su diskvalifikacije protivničke strane, s karakterističnom, političkom podlogom. To je (umnogome uslovilo | da polemike izgube specifičnu težinu literarno-kritičkog žanra i pretvore se u pamflet i da kao takve, među iole upućenijim čitaocima u probleme sadašnjeg literarnog života, brzo padnu u zaborav.

Miroljub Todorović se knjigom Štep za šumindere upustio u avanturu (a to je valjda svojstveno pesniku koji krmari galijom signalizma već skoro dve decenije) da nizom raznovrsnih tekstova (u žanrovskom smislu te reči), započne dijalog ne samo sa osobama kojima se eksplicite obraća u pojedinim pismima, odgovorima na pisma i na objavljene napise ili koje apostrofira u stihovima, crtežima i slično, nego dijalog sa čitalačkom javnošću, bez obzira da li je ta javnost ranije bila upućena u problematiku o kojoj je u knjizi reč ili ne. Pojedini tekstovi i knjiga u celini pružaju dovoljno informacija čitaocu da uoči težište rasprava koje vodi Miroljub Todorović; ono se nalazi na preseku koordinata, određenih s jedne strane birokratizovanom svešću ljudi -institucija, a s druge strane, onim težnjama pesnika ili kritičara (koji su u ranim fazama signalizma ili pripadali ovom pokretu ili su mu bili iz nekih razloga naklonjeni) da se signalizam potisne u zaborav i izbriše iz svesti potencijalnih istoričara naše avangarde sedamdesetih i osamdesetih godina. Još jedna, ne u tolikoj meri vitalna nit, prolazi kroz težišnu tačku Todorovićeve knjige, a odnosi se na one literarne komentatore, kojih inače u našoj sredini ima mnogo (prepoznaju se po tome što o svemu mogu i da govore i da pišu), što su sa apsolutnim nepoznavanjem pisali o nekim vidovima signalističke umetnosti - i, što je još gore - upuštali se u javne dijaloge (mahom vođene u OKU), sa osnivačem i teoretičarem signalizma. Njihov neodgovorni deletantizam u Todorovićevoj knjizi je dobio tretman kakav mu inače i pripada.`



Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.

79338341 MIROLJUB TODOROVIĆ - ŠTEP ZA ŠUMINDERE

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.