Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Kraljevo, Kraljevo |
Godina izdanja: 2007
ISBN: 978-86-83697-45-8
Autor: Domaći
Vrsta: Publicistika
Jezik: Srpski
Rok muzika u doba nihilizma
Izdavač: Lio, Gornji Milanovac
Povez: broširan
Broj strana: 143
Sadržaj priložen na slici.
Pečatirana, skinut delić plastifikacije sa zadnje korice, sve ostalo veoma dobro.
Knjiga „Put za nigdinu/ Rokenrol i doba nihilizma“ nastajala je od 2001. do 2007. godine, u periodu u kome je Srbija bila u tranziciji, prelazeći iz trulog komunizma u kancerogeni kapitalizam (pljačkaši narodnih dobara postaju „kontroverzni biznismeni“, a izdajnici – „kooperativci Međunarodne zajednice“ koja je Srbe zavila u crno 1995. i 1999. bombardovanjem što nas je otrovalo osiromašenim uranijumom!) Da bi se pokazalo kako smo postali „napredni“ i spremni za „evropske integracije“ na Petrovaradinu je počeo festival „Exit“, a neprestano se vapijalo i lelekalo da u goste treba da nam dođu „Rolingstounsi“, čime bismo dokazali da smo ljudi, a ne Aboridžini, koje su beloputi evro-darvinisti u Australiji legalno lovili do dvadesetih godina XX veka. „Exit“ se širio i trajao, a 2007. u Budvi i Beogradu gostovali su Mik Džeger i ekipa. A ja sam rešio da knjigu objavim, bez obzira na to što bi joj trebalo izvesnog doterivanja.
Cilj knjige je da pokaže da „Exit“ nije Izlaz, i da rok-potkultura nije bila nikakav bunt protiv laži sveta u kome živimo, nego još jedna od obmana globalističke vrhuške, koja, razaranjem vere u Boga i svake porodične i nacionalne tradicije, želi da obavi „atomizaciju čovečanstva“( M.S. Marković), da bi čovečanstvom lakše mogla da vlada. Naravno, to ne znači da nije bilo iskrenih rokera – tražilaca Smisla, ili pravih umetnika među njima. To ne znači da mnogi rokeri kod nas nisu, na svom putu, umesto Nigdine pronašli Hrista. To ne znači da je ovo knjiga koja čitaocu soli pamet šta da sluša, a šta da ne sluša. Jer, nije reč o MUZICI kao takvoj, nego o zloupotrebi muzike za ciljeve nihilističke revolucije.
(K-161)