pregleda

Vatroslav Jagić IZABRANI KRAĆI SPISI


Cena:
2.990 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: AKS
BEX
City Express
Pošta
CC paket (Pošta)
DExpress
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

H.C.E (5995)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 9949

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Vrsta: Eseji i kritike
Jezik: Srpski

kao na slikama
lepo očuvano


IZABRANI KRAĆI SPISI , Vatroslav Jagić , Matica hrvatska Zagreb 1948 , Iz sadržaja knjige:
Iz prošlosti hrvatskog jezika,
Frankopanov vrtić,
Kršćansko-mitologijski sloj u ruskoj narodnoj epici ,
Dunav - Dunaj u slavenskom narodnom pjesništvu ,
Datum Vinodolskoga zakona ,
Južnoslavenska narodna epika u prošlosti ,
Filologija i patriotizam ,
Glagolitica ,
Plautova Aulularia u južnoslavenskoj preradbi iz polovine XVI. stoljeća,
Dvanaesterac u starijim pjesmama slavenskih ( srpsko-hrvatskih) pjesnika u Dalmaciji
Je li obadvije panonske legende napisao Kliment ?
Izgnanici iz Moravske posle smrti Metodijeve. Širenje slovenske crkve i knjige među Južnim Slovenima
U opoziciji radi ortografije, Dositijeva rječitost i dr. Uredio i članke sa stranih jezika preveo Mihovil Kombol tvrd povez, format 18 x 24 cm
latinica, 639 strane


Vatroslav Jagić (Varaždin, 6. jul 1838 — Beč, 5. avgust 1923) bio je hrvatski filolog i slavista.[1]
Vatroslav Jagić

Vatroslav Jagić 1877. godine
Lični podaci
Datum rođenja
6. jul 1838.
Mesto rođenja
Varaždin, Austrijsko carstvo
Datum smrti
5. avgust 1923. (85 god.)
Mesto smrti
Beč, Austrija
Obrazovanje
Univerzitet u Beču
Biografija
uredi
Školu i gimnaziju pohađao u Varaždinu, gimnaziju završio u Zagrebu 1856. godine.[2] U Beču je kao stipendist studirao klasičnu filologiju, a kod Franca Miklošiča slušao slavistiku kojoj se potpuno priklonio. Završivši studije vratio se u Zagreb gdje je celu deceniju (1860—1870) profesor u gimnaziji. Godine 1869. izabran je za pravog člana JAZU i dopisnog Petrogradske akademije. Sledeće godine otpušten iz državne službe. Ruski car Nikolaj II ga je 1903. godine odlikovao naslovom carskog ruskog tajnog savetnika.[3]
Na preporuku Izmaila Ivanoviča Sreznjevskog i Valtazara Bogišića izabran je za vanrednog profesora uporedne interevropske filologije u Odesi (mart 1871) „Komandirovku“ (jednogodišnje pripreme za usavršavanje u sanskritu i ruskom jeziku) proveo je u Berlinu i Petrogradu. Od 1874. do 1880. godine bio je prvi profesor slavistike na Humboltovom univerzitetu u Berlinu. Nakon toga je profesor slavistike na univerzitetu u Petrogradu. Godine 1886. kao naslednik F. Miklošiča postao je profesor slavistike na bečkom univerzitetu na kojem je delovao do penzije (1908).
Stručne radove iz književnosti i jezika Jagić je počeo objavljivati u izvještajima zagrebačke gimnazije. Godine 1863. s Franjom Račkim i Josipom Torbarom pokrenuo je Književnik, časopis za jezik i poviest hrvatsku i srbsku[4] i prirodne znanosti u kojemu je objavio nekoliko zapaženih radova (Naš pravopis, Primjedbe našoj sintaksi, Iz prošlosti hrvatskoga jezika). Marljivo je sarađivao u Radu JAZU u kojemu je, uz ostalo objavio rasprave Građa za glagolsku paleografiju, Pomlađena vokalizacija u hrvatskome jeziku, Građa za slovinsku narodnu poeziju. Jedan je od prvih prireditelja djela za niz Stari pisci hrvatski.

Fotografija Jagića
Godine 1871. doktorirao je u Lajpcigu na osnovi disertacije Das Leben der Wurzel de in den slavischen Sprachen (Korijen de u slavenskim jezicima). Po dolasku u Berlin počeo je izdavati časopis Archiv fur slavische Philologie koji je uređivao punih 45 godina. Tim časopisom je pobudio zanimanje za Slovene i silno doprineo afirmaciji slavistike kao naučne i univerzitetske discipline.[5]
Nakon prelaska u Beč bavio se mišlju o izdavanju Enciklopedije slovenske filologije. Iz te je zamisli potekla njegova knjiga Istorija slavjanskoj filologii Petrograd, 1910, kojom je obuhvaćen razvoj slovenske filologije od početaka do kraja 19. veka. Posebno intenzivno bavio se staroslovenskim jezikom za koji je dokazao da je oblikovan na temelju jednoga južnoslovenska narječja čime je pobio takozvanu panonsku teoriju. Potkraj života proučavao je život i djelo Jurja Križanića. Poslednja štampana knjiga za Jagićeva života Bila je monografija „Život i rad Jurja Križanića“. (O tristotoj godišnjici njegovog rođenja Zagreb 1917).
Jedan je od najvećih filologa u istoriji slavistike i jedan od najradinijih. „Napisao je toliko da bi od toga, kada bi se sve preštampalo, nastala biblioteka od 100 knjiga, svaka po dvjesto stranica“ (dr Josip Ham, akademik JAZU, sveučilišni profesor Filozofskog fakultetu u Zagrebu).
Izabran je za redovnog člana Srpske kraljevske akademije 23. januara 1888. godine. Ali zbog njegovog nepovoljnog pisanja o etnografskim prilikama u Staroj Srbiji i Makedoniji, Srbi učenici i studenti su više dana početkom aprila 1903. godine žučno demonstrirali pred njegovim stanom u Jozefšatu, u Beču. Stvar su pokrenuli srpski listovi optužujući ga da je `nečasno prodao` svoje znanje. Policija je štitila stan tog `člana Velikog doma i dvorskog savetnika`. Jagić je na to podneo ostavku na članstvo u Srpskoj kraljevskoj akademiji, pa je povukao.[6]
Bio je izvanredan izdavač starih tekstova, koji idu u hiljade štampanih strana (Zografsko jevanđelje, 1879, Marijino jevanđelje, 1883, Razmišljanja južnoslovenske i ruske prošlosti o crkvenoslovenskom jeziku, 1895, Staroruska mineja, 1886, Bolonjski psaltir, 1907 i t. d.). Naročito su važni njegovi pregledi glagoljskih spomenika i paleografije (Glagoljsko pismo, na ruskom, 1911), rasprave o poreklu staroslovenskog jezika i radu Ćirila i Metodija i ogromna po materijalu i obimu, ali kompilativna i memoarska, Istorija slovenske filologije (1910).
Jagić za povelju Kulina bana navodi: Listina Kulina bana od g. 1189. prvo (je) i najstarije, što bi pisano ćirilicom i srbskim jezikom.[7]
Poklonio je januara 1922. godine dr Jagić svoju biblioteku (spakovanu u 40 velikih sanduka) Beogradskom univerzitetu. Država je platila prenos te dragocene biblioteke iz Beča, gde su se nalazile.[8] Umro je u Beču, a sahranjen je u Varaždinu (12. avgusta 1923). godine.
Važniji radovi
uredi
Jagić, Vatroslav (1867). Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. 1. Zagreb: Štamparija Dragutina Albrechta.
Reference
uredi
Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 270.
Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007), Zagreb. 2007. ISBN 978-953-95772-0-7. str. 914.
`Srđ`, Dubrovnik 1903.
Stojanović 2015, str. 91, 142.
`Prosvetni glasnik`, Beograd 1923.
`Male novine`, Beograd 4. april 1903.
Institut za srpski jezik (2015). „Kulin ban je pisao ćirilicom”. Politika: 9.
`Vreme`, Beograd 4. januar 1922.
Literatura
uredi
Stojanović, Mijat (2015). Sgode i nesgode moga života. Hrvatski institut za povijest, Slavonski Brod.


eseji
istorija juznoslovenskih jezika i kulture

Skuplje knjige možete platiti na rate.

International shipping
Paypal only
(Države Balkana: Uplata može i preko pošte ili Western Union-a)

1 euro = 117.5 din

For international buyers please see instructions below:
To buy an item: Click on the red button KUPI ODMAH
Količina: 1 / Isporuka: Pošta / Plaćanje: Tekući račun
To confirm the purchase click on the orange button: Potvrdi kupovinu (After that we will send our paypal details)
To message us for more information: Click on the blue button POŠALJI PORUKU
To see overview of all our items: Click on Svi predmeti člana

Ako je aktivirana opcija besplatna dostava, ona se odnosi samo na slanje kao preporučena tiskovina ili cc paket na teritoriji Srbije.

Poštarina za knjige je u proseku 133-200 dinara, u slučaju da izaberete opciju plaćanje pre slanja i slanje preko pošte. Postexpress i kurirske službe su skuplje ali imaju opciju plaćanja pouzećem. Ako nije stavljena opcija da je moguće slanje i nekom drugom kurirskom službom pored postexpressa, slobodno kupite knjigu pa nam u poruci napišite koja kurirska služba vam odgovara.

Ukoliko još uvek nemate bar 10 pozitivnih ocena, zbog nekoliko neprijatnih iskustava, molili bi vas da nam uplatite cenu kupljenog predmeta unapred.

Novi Sad lično preuzimanje ili svaki dan ili jednom nedeljno zavisno od lokacije prodatog predmeta.

Našu kompletnu ponudu možete videti preko linka
https://www.kupindo.com/Clan/H.C.E/SpisakPredmeta
Ukoliko tražite još neki naslov koji ne možete da nađete pošaljite nam poruku možda ga imamo u magacinu.
Pogledajte i našu ponudu na limundu https://www.limundo.com/Clan/H.C.E/SpisakAukcija
Slobodno pitajte šta vas zanima preko poruka. Preuzimanje moguce u Novom Sadu i Sremskoj Mitrovici uz prethodni dogovor. (Većina knjiga je u Sremskoj Mitrovici, manji broj u Novom Sadu, tako da se najavite nekoliko dana ranije u slucaju ličnog preuzimanja, da bi knjige bile donete, a ako Vam hitno treba neka knjiga za danas ili sutra, obavezno proverite prvo preko poruke da li je u magacinu da ne bi doslo do neprijatnosti). U krajnjem slučaju mogu biti poslate i poštom u Novi Sad i stižu za jedan dan.

U Novom Sadu lično preuzimanje na Grbavici na našoj adresi ili u okolini po dogovoru. Dostava na kućnu adresu u Novom Sadu putem kurira 350 dinara.
Slanje nakon uplate na račun u Erste banci (ukoliko ne želite da plaćate po preuzimanju). Poštarina za jednu knjigu, zavisno od njene težine, može biti od 133-200 din. Slanje vise knjiga u paketu težem od 2 kg 250-400 din. Za cene postexpressa ili drugih službi se možete informisati na njihovim sajtovima.
http://www.postexpress.rs/struktura/lat/cenovnik/cenovnik-unutrasnji-saobracaj.asp

INOSTRANSTVO: Šaljem po dogovoru, ili po vašim prijateljima/rodbini ili poštom. U Beč idem jednom godišnje pa ako se podudare termini knjige mogu doneti lično. Skuplje pakete mogu poslati i po nekom autobusu, molim vas ne tražite mi da šaljem autobusima knjige manje vrednosti jer mi odlazak na autobusku stanicu i čekanje prevoza pravi veći problem nego što bi koštala poštarina za slanje kao mali paket preko pošte.

Ukoliko kupujete više od jedne knjige javite se porukom možda Vam mogu dati određeni popust na neke naslove.

Sve knjige su detaljno uslikane, ako Vas još nešto interesuje slobodno pitajte porukom. Reklamacije primamo samo ukoliko nam prvo pošaljete knjigu nazad da vidim u čemu je problem pa nakon toga vraćamo novac. Jednom smo prevareni od strane člana koji nam je vratio potpuno drugu knjigu od one koju smo mu mi poslali, tako da više ne vraćamo novac pre nego što vidimo da li se radi o našoj knjizi.
Ukoliko Vam neka pošiljka ne stigne za dva ili tri dana, odmah nas kontaktirajte za broj pošiljke kako bi videli u čemu je problem. Ne čekajte da prođe više vremena, pogotovo ako ste iz inostranstva, jer nakon određenog vremena pošiljke se vraćaju pošiljaocu, tako da bi morali da platimo troškove povratka i ponovnog slanja. Potvrde o slanju čuvamo do 10 dana. U 99% slučajeva sve prolazi glatko, ali nikad se ne zna.

Ukoliko uvažimo vašu reklamaciju ne snosimo troškove poštarine, osim kada je očigledno naša greška u pitanju.

Predmet: 78452305
kao na slikama
lepo očuvano


IZABRANI KRAĆI SPISI , Vatroslav Jagić , Matica hrvatska Zagreb 1948 , Iz sadržaja knjige:
Iz prošlosti hrvatskog jezika,
Frankopanov vrtić,
Kršćansko-mitologijski sloj u ruskoj narodnoj epici ,
Dunav - Dunaj u slavenskom narodnom pjesništvu ,
Datum Vinodolskoga zakona ,
Južnoslavenska narodna epika u prošlosti ,
Filologija i patriotizam ,
Glagolitica ,
Plautova Aulularia u južnoslavenskoj preradbi iz polovine XVI. stoljeća,
Dvanaesterac u starijim pjesmama slavenskih ( srpsko-hrvatskih) pjesnika u Dalmaciji
Je li obadvije panonske legende napisao Kliment ?
Izgnanici iz Moravske posle smrti Metodijeve. Širenje slovenske crkve i knjige među Južnim Slovenima
U opoziciji radi ortografije, Dositijeva rječitost i dr. Uredio i članke sa stranih jezika preveo Mihovil Kombol tvrd povez, format 18 x 24 cm
latinica, 639 strane


Vatroslav Jagić (Varaždin, 6. jul 1838 — Beč, 5. avgust 1923) bio je hrvatski filolog i slavista.[1]
Vatroslav Jagić

Vatroslav Jagić 1877. godine
Lični podaci
Datum rođenja
6. jul 1838.
Mesto rođenja
Varaždin, Austrijsko carstvo
Datum smrti
5. avgust 1923. (85 god.)
Mesto smrti
Beč, Austrija
Obrazovanje
Univerzitet u Beču
Biografija
uredi
Školu i gimnaziju pohađao u Varaždinu, gimnaziju završio u Zagrebu 1856. godine.[2] U Beču je kao stipendist studirao klasičnu filologiju, a kod Franca Miklošiča slušao slavistiku kojoj se potpuno priklonio. Završivši studije vratio se u Zagreb gdje je celu deceniju (1860—1870) profesor u gimnaziji. Godine 1869. izabran je za pravog člana JAZU i dopisnog Petrogradske akademije. Sledeće godine otpušten iz državne službe. Ruski car Nikolaj II ga je 1903. godine odlikovao naslovom carskog ruskog tajnog savetnika.[3]
Na preporuku Izmaila Ivanoviča Sreznjevskog i Valtazara Bogišića izabran je za vanrednog profesora uporedne interevropske filologije u Odesi (mart 1871) „Komandirovku“ (jednogodišnje pripreme za usavršavanje u sanskritu i ruskom jeziku) proveo je u Berlinu i Petrogradu. Od 1874. do 1880. godine bio je prvi profesor slavistike na Humboltovom univerzitetu u Berlinu. Nakon toga je profesor slavistike na univerzitetu u Petrogradu. Godine 1886. kao naslednik F. Miklošiča postao je profesor slavistike na bečkom univerzitetu na kojem je delovao do penzije (1908).
Stručne radove iz književnosti i jezika Jagić je počeo objavljivati u izvještajima zagrebačke gimnazije. Godine 1863. s Franjom Račkim i Josipom Torbarom pokrenuo je Književnik, časopis za jezik i poviest hrvatsku i srbsku[4] i prirodne znanosti u kojemu je objavio nekoliko zapaženih radova (Naš pravopis, Primjedbe našoj sintaksi, Iz prošlosti hrvatskoga jezika). Marljivo je sarađivao u Radu JAZU u kojemu je, uz ostalo objavio rasprave Građa za glagolsku paleografiju, Pomlađena vokalizacija u hrvatskome jeziku, Građa za slovinsku narodnu poeziju. Jedan je od prvih prireditelja djela za niz Stari pisci hrvatski.

Fotografija Jagića
Godine 1871. doktorirao je u Lajpcigu na osnovi disertacije Das Leben der Wurzel de in den slavischen Sprachen (Korijen de u slavenskim jezicima). Po dolasku u Berlin počeo je izdavati časopis Archiv fur slavische Philologie koji je uređivao punih 45 godina. Tim časopisom je pobudio zanimanje za Slovene i silno doprineo afirmaciji slavistike kao naučne i univerzitetske discipline.[5]
Nakon prelaska u Beč bavio se mišlju o izdavanju Enciklopedije slovenske filologije. Iz te je zamisli potekla njegova knjiga Istorija slavjanskoj filologii Petrograd, 1910, kojom je obuhvaćen razvoj slovenske filologije od početaka do kraja 19. veka. Posebno intenzivno bavio se staroslovenskim jezikom za koji je dokazao da je oblikovan na temelju jednoga južnoslovenska narječja čime je pobio takozvanu panonsku teoriju. Potkraj života proučavao je život i djelo Jurja Križanića. Poslednja štampana knjiga za Jagićeva života Bila je monografija „Život i rad Jurja Križanića“. (O tristotoj godišnjici njegovog rođenja Zagreb 1917).
Jedan je od najvećih filologa u istoriji slavistike i jedan od najradinijih. „Napisao je toliko da bi od toga, kada bi se sve preštampalo, nastala biblioteka od 100 knjiga, svaka po dvjesto stranica“ (dr Josip Ham, akademik JAZU, sveučilišni profesor Filozofskog fakultetu u Zagrebu).
Izabran je za redovnog člana Srpske kraljevske akademije 23. januara 1888. godine. Ali zbog njegovog nepovoljnog pisanja o etnografskim prilikama u Staroj Srbiji i Makedoniji, Srbi učenici i studenti su više dana početkom aprila 1903. godine žučno demonstrirali pred njegovim stanom u Jozefšatu, u Beču. Stvar su pokrenuli srpski listovi optužujući ga da je `nečasno prodao` svoje znanje. Policija je štitila stan tog `člana Velikog doma i dvorskog savetnika`. Jagić je na to podneo ostavku na članstvo u Srpskoj kraljevskoj akademiji, pa je povukao.[6]
Bio je izvanredan izdavač starih tekstova, koji idu u hiljade štampanih strana (Zografsko jevanđelje, 1879, Marijino jevanđelje, 1883, Razmišljanja južnoslovenske i ruske prošlosti o crkvenoslovenskom jeziku, 1895, Staroruska mineja, 1886, Bolonjski psaltir, 1907 i t. d.). Naročito su važni njegovi pregledi glagoljskih spomenika i paleografije (Glagoljsko pismo, na ruskom, 1911), rasprave o poreklu staroslovenskog jezika i radu Ćirila i Metodija i ogromna po materijalu i obimu, ali kompilativna i memoarska, Istorija slovenske filologije (1910).
Jagić za povelju Kulina bana navodi: Listina Kulina bana od g. 1189. prvo (je) i najstarije, što bi pisano ćirilicom i srbskim jezikom.[7]
Poklonio je januara 1922. godine dr Jagić svoju biblioteku (spakovanu u 40 velikih sanduka) Beogradskom univerzitetu. Država je platila prenos te dragocene biblioteke iz Beča, gde su se nalazile.[8] Umro je u Beču, a sahranjen je u Varaždinu (12. avgusta 1923). godine.
Važniji radovi
uredi
Jagić, Vatroslav (1867). Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. 1. Zagreb: Štamparija Dragutina Albrechta.
Reference
uredi
Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 270.
Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007), Zagreb. 2007. ISBN 978-953-95772-0-7. str. 914.
`Srđ`, Dubrovnik 1903.
Stojanović 2015, str. 91, 142.
`Prosvetni glasnik`, Beograd 1923.
`Male novine`, Beograd 4. april 1903.
Institut za srpski jezik (2015). „Kulin ban je pisao ćirilicom”. Politika: 9.
`Vreme`, Beograd 4. januar 1922.
Literatura
uredi
Stojanović, Mijat (2015). Sgode i nesgode moga života. Hrvatski institut za povijest, Slavonski Brod.


eseji
istorija juznoslovenskih jezika i kulture
78452305 Vatroslav Jagić IZABRANI KRAĆI SPISI

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.