ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1996.
Autor: Domaći
Vrsta: Istorija srpske književnosti
Jezik: Srpski

Jovan Dučić: Poezija, ljepota, zavičaj / Radoslav Ljubibratić

Trebinje 1996. Tvrd povez, ćirilica, ilustrovano, 239 strana.
Napomena: na koricama vidljivi tragovi stajanja; unutrašnjost knjige je odlično očuvana.
R13


Ovo je `antologijska`, ilustrovana zbirka pjesama, popraćena opsežnim komentarima i informacijama, uz nekoliko Dodataka različite namjene. Ona nije u doslovnom smislu značenja antologijski izbor, odnosno nije zasnovana samo na mom ličnom, subjektivnom ukusu, već je dobrim dijelom i ”objektivna`. Svoj lični ukus lijepog rastegao sam i znatno ublažio, namjerno dopuštajući da u izbor uđu i pjesme koje su hvalili brojni antologičari, kritičari, pjesnici. Uvažavao sam ukus savremenih najeminentnijih i intelektualno elitnih (u pozitivnom značenju te riječi) savremenih mjerilaca vrijednosti poetskog stvaralaštva, ali i starijih, u našem vremenu dobrim dijelom prevaziđenih antologičara, kritičara i istoričara književnosti. Takođe, osluškivao sam i uvažavao ukus i izbor ”najšire ” čitalačke publike, posebno učenika i studenata, tehničke i druge inteligencije, sve do po obrazovanju najbrojnije grupacije čitalaca, ljubitelja poezije. Naravno, sve to nisam mogao niti sam htio uvažiti u ovom izboru, već samo ono što je moje subjektivno mjerenje kao rastegnuto i rijetko sito, moglo, ponekada i nasilu, da propusti i uvrsti u ovaj izbor. Da sam uzeo kao isključivi kriterij moj subjektivni ukus, veliki dio pjesama u ovom izdanju bio bi izostavljen. Nisam se pritom rukovodio nikakvim apriorno zadatim, “jubilarnim “ brojem, kao što čine pojedini izbirači, pedeset, sto ili više izabranih pjesama. Slijedio sam samo navedeni postupak i izbor se zaustavio tamo gdje to nisam prethodno ni slutio na 72 izabrane pjesme...

... Novo u ovom izboru je ilustrovanje, popraćeno mojim tekstovima, komentarima i informacijama, čija je namjena višestruka. Želio sam, prije svega, da čitaocu približim pjesnika, da ga bar malo uvedem u pjesnikovu radionicu, da ga donekle upoznam sa pjesnikovom poetikom i sa pjesnikovim zrenjem i mijenjima u različitim fazama stvaranja. Nisam to želio dati kao predgovor ili pogovor, nego između pjesama, pri čemu se to uglavnom hronološki uklapa u redoslijed nastajanja Dučićeve poezije. To ne presijeca niz pjesama i ne remeti cjelinu doživljavanja, nego se stapa u svojevrsni amalgam cjelovitijeg i snažnijeg estetskog doživljavanja. Moja je namjera bila da ti umetnuti tekstovi dobiju ulogu kakvu u epici imaju razni vidovi retardacije, prekidanja, ”kočenja`, odlaganja fabulativnog toka, da čitalac u toj pauzi i predahu, spoznavši nove činjenice, akumulira još veću znatiželju i pažnju, još više osjećanja, kako bi naredne pjesme dublje i snažnije primio i doživio.

Da bih čitaocu još više približio pjesnika Dučića, pri kraju sam posebno dao ”Priloge za poetiku Jovana Dučića`, odnosno odlomke iz kritika i eseja u kojima pjesnik skoro isključivo govori uopšte o umjetnosti, o umjetnički lijepom, o umetnicima i umjetničkom stvaranju, a posebno o poeziji-lirici, iako sam nešto od toga u toku popratnih tekstova i sam koristio i interpretirao. Namjerno sam to dao po hronološkom redoslijedu kako bi čitalac mogao zapažati eventualne promjene i zrenje Dučićevih teoretsko-književnih i estetičkih gledišta. Pri tome samo ponekad je nemoguće bilo izbjeći prepoznatljiv kritički sud o piscu i djelu koji Dučić prikazuje. Čitalac mora da ima na umu da ne prikazujem Dučića kritičara, ma koliko bila istina da je Dučić jedan od najboljih kritičara u našoj književnosti. Čitaocu ovaj izvor odlomaka želi ponuditi osnove za saznavanje Dučićeve poetike da bi sam dopunjavao svoju spoznaju i produbljivao doživljaj pjesama, upoređivao pjesnikova estetička i teoretska načela i poetsku praksu, Dučićeve pjesme, zapažao podudarnosti ili nesuglasja. Vjerujem da će to podstaći mnoge čitaoce, posebno istraživače da svestranije i studioznije upoznaju i objašnjavaju Dučićeva poetička načela.