ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 0000
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

U dobrom stanju

Dijalektika i fenomenologija / Davor Rodin
Jezik hrvatski
Godina 1979
Beograd : Nolit, 1979 (Subotica : Birografika)
Fizički opis 239 str. ; 20 cm
Zbirka Sazvežđa ; 65
ISBN (Broš)
Napomene Tiraž 3 000
Predmetne odrednice
Nauka
Dijalektika

DAVOR RODIN: DIJALEKTIKA I FENOMENOLOGIJA,
»Nolit«, Beograd, 1979.
Piše: Muslija Muhović

Davor Rodin, autor niza ogleda, rasprava i studija (pomenimo neke od posljednjih : Aspekti odnosa između Hegelove I Marxove dijalektike, Dijalektika građanskog društva, i Marxovu misao zajednice ), predstavlja se jugoslovenskoj, uglavnom stručnoj javnosti svojom najnovijom studijom koju cine sintetizovana i nešto proširena autorova predavanja održana.na postdiplomskim studijama u Dubrovniku (Fenomenologija i marxizam) i Zagrebu (Marxizam i suvremena zbilja ).

Odmah na početku DIJALEKTIKE I FENOMENOLOGIJE može se primjetiti da autor svoju intelektua nu djelatnost usmjerava na propitivanje relacije i dijaloga marxizma i fenomenologije kao dva najvažnija suvremena mišljenja. I upravo zahvaljujući svojoj jako izraženoj intelektualnoj prodornosti u temeljna fNosofska. pitanja. ova dva oblika mišljenja, Rodin uspjeva naći ono mjesto koje omogućava dijalog i zajedniCku karajteristiku fenomenologije (Husserlove) i imarnzma. Zato izvjesne njegove refleksije mogu biti veoma inspirativne za ponovino preispitivanje suštine relacije i dijaloga između dijalektike i fenomenologije. Da bi se rasvijetlila vec pomenuta relacija, u DjJALEKTICI I FENOMENOLOGlJI se najprije eksplicira ranije načeto pitanje značenja spekulativne dijalektike (za jednog fenomenologa ), dakle kao onog oblika filosofiskog mišljenja koje započinje svoj razvoj s Descartesom, a završava s Hegelom, značenje fenomenologije za jedno dijalektičko mišljenje. Time je, objašnjavajući suštinu kritike upućene fenomenologiji i kritike upućene dijalektičkoj kritici, autor uspio rasvijetliti esencijalnost Husserlove fenomenološke analize i njenu dodirnu tačku s marxističkim naukovanjem. Naravno, pri tome se ne smiju izgubiti iz vida autorove atraktibilne refleksije o onim stajaištima suvremenih marxista koja u fenomenologiji vide neku vrstu zakašnjelog građanskog subjektivnog idealizma, odnosno da fenomenolozi na marxizam gledaju kao na jednu varijantu historicizma.

Kritički se osvrćući na takva stajališta, Rodin pravilno konstatira da suvremeno mišljenje mora aktualizirat, odnosno uspostaviti dijalog između fenomenološkog i dijalektičkog načina mišljenja ukoliko želi odgovoriti na temeljna pitanja suvremenosti; tačnije, mora spoznati u tom dijalogu zajedničku crtu Hussenlove fenomenologije i marxističkog naukovanja, koja se odnosi na to da je I znanost u građanskom, kapitalističkom načinu proizvodnje i života postala positvarena znanost, sluškinja fundamentalnog motiva kapitalističke logike.

Posebnu vrijednost DIJALEKTIKE I FENOMENOLOGIJE čini to što je ukazala na to da u samim metodima fenomenološkog i dijalektičkog načina mišljenja nema ničeg zajedničkog što bi omogućilo plodonosni razgovor između fenomenologije i marxizma. Međutim, autor tu podlogu nalazi u opisivanju stvari fenomenološkog i historijsko-materijalističkog ( i u tom smislu dijalektičkog ) mišljenja , jer i fenomenologija i historijski materijalizam dopiru u dimenziju predempirijskog konstitutuivnog područja.

Imajući to u vidu, Rodin uvažava Husserlova provođenja radikalne kritike novovjekovnih znanosti i to posredstvom transcendentalnofenomenološkog razotkrivanja procesa unutar tih znanosti i to posredstvom kojega novovjekovne znanosti konstituiraju svoju stvar, svoj predmet. Prema tome, unutrašnji pokretački motiv Husserlova filosofinanja jest kritika novovjekovnog znanstvenog uma, a spisima, i Kritika novovjekovnog, tj. građanskog ljudstva koje je svoj život utemeljilo na znanstvenom umu, te ga stoga pogađa ista duboka kriza kao i same novovjekovne znanosti.

Na tragu ovog motiva moguć je plodonosan dijalog između fenomenologije i historijskog materijalizma. Jer i Marx kritizira građansko društvo, ali ne posredstvom kritike procesa kojem se konstituira predmet novovjekovne znanosti, nego posredstvom kritike procesa konstituiranja same novovjekovne zajednice. Kao što Husserl teško izlazi na kraj s procesom konstituiranja zajednice, ili intersubjektiviteta, kako on to kaže, pa je naposljetku tretira kao ono što naprosto jest, naime, fenomen među fenomenima, tako i Marx na tragu svog kritičkog pristupa procesu konstituiranja građanskog društva previda pitanje o biti znanosti, te stoga znanost promatra pretežno sa stajališta njene funkcije u reprodukciji života, tj. kao proizvodnu snagu.

Istu krizu građanskog svijeta promatraju oba mislioca s različitih stajališta. Husserl analizira i kritizira novovjekovnu građansku znanost, a Marx novovjekovno građansko društvo kapitalizam. Prema tome, Marx građansko društvo nije deducirao iz apstraktnih kategorija uma (što je slučaju Hegela), nego do, apstraktnih kategorija dolazi uopćavanjem zbiljski konkretnog činjeničnog materijala u kojem se očituje građanski bitak
DIJALEKTIKA I FENOMENOLOGIJA se, pored ostalog, bavi ti fenomenološkom kritikom pozitivne znanosti. Naime, Rodin eksplikativnom analizom Husserlovih djela dolazi do zaključka da je Husserl svoju kritiku pozitivne znanosti već započeo u spisu Filosofija kao stroga znanost, a dovršio u Kriza evropskih znanosti transcendentalna fenomenologija. Nakon ekspoziciranja Husserlove kritike pozitivne znanost (kao postvarene znanosti), Rodin objašnjava Marxovo određenje tehnike i znanosti koji ih je odredio sa stajališta njihovih funkcija u određenom društveno-historijskom načinu materijalne prozvodnje života.

Svoje stanovište o tehnici Marx, izlaže u KAPITALU tačnije u odeljku Proizvodnja relativnog viška vrednosti.
U DIJALEKTICI I FENOMENOLOGIJI raspravlja se i o pitanju. Šta čini bit znanosti? Pri tom autor studije ispravno izvodi zaključak da u suvremenoj teoriji znanosti dominiraju dva tipa odgovora (međusobno različita): jedan predlaže suvremena (na Husserlovoj tradiciji izgrađena ) fenomenologija, a drugi odgovor pruža suvremena analitička filosofija i filosofija jezika, koja počiva na tezama Ressella i Wittgensteina.

Tri posljednja ogleda DIJALEKTIKE I FENOMENOLOGIJE obrađuju filosofisku dimenziju teorija znanosti, zatim raspad novovjekovne ideje boga i odnos teorije i prakse u suvremenom marxizmu.

Ako želimo dati opću ocjenu o DIJALEKTICI I FENOMENOLOGIJI, ona bi se otprilike mogla olako formulirati: studija raspravlja i problematizira veoma interesantno područje kojim se malo (ili vrlo malo) bavi naša teorija. Eksplicirajući odnos fenomenološkog i dijalektičkog mišljenja, Davor Rodin spada u onu grupu marxista koji svojim tezama o odnosu dva veoma utjecajna mišljenja inaugurira veoma interesantna pitanja za suvremenu marxističku (i svaku drugu progresivnu) misao.