ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Godina izdanja: Ss
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Anagarika Govinda (rođen kao Ernst Lothar Hoffmann, 17. svibnja 1898. – 14. siječnja 1985.) bio je osnivač reda Arya Maitreya Mandala i tumač tibetanskog budizma, Abhidharme i budističke meditacije, kao i drugih aspekata budizma. Bio je i slikar i pjesnik.[1]

Život u Europi
Ernst Lothar Hoffmann rođen je u Waldheimu u Njemačkoj, kao sin oca Nijemca i majke Bolivije. Otac mu je bio dobrostojeći i posjedovao je tvornicu cigara. Majka mu je umrla kad je imao tri godine. Dok je bio upisan u njemačku vojsku tijekom Prvog svjetskog rata, dobio je tuberkulozu u Italiji i otpušten je. Oporavio se u sanatoriju, a potom je studirao filozofiju, psihologiju i arheologiju na Sveučilištu u Freiburgu. Studij nije završio, već je otišao živjeti u njemačku likovnu koloniju na Capriju u Italiji, kao slikar i pjesnik. Studirao je na sveučilištima u Napulju i Cagliariju te je bio na arheološkim istraživačkim putovanjima u sjevernoj Africi. Živio je na Capriju od 1920. do 1928. godine.[2] Tijekom svog boravka u Italiji Hoffman se upoznao s radom njemačkog životnog filozofa Ludwiga Klagesa čija ga je biocentrična metafizika jako fascinirala i utjecala na njegov pristup i razumijevanje budizma.[3] Već sa 16 godina počeo je studirati filozofiju i putem Schopenhauera susreo se s budizmom. Nakon komparativnog proučavanja glavnih religija, postao je uvjereni budist u dobi od 18 godina. Pridružio se Bund für buddhistisches Leben (Udruženje za budistički život). Na Capriju je prakticirao meditaciju s prijateljem američkim budistom.[4]

Šri Lanka
U prosincu 1928. Hoffman se preselio s Caprija na Šri Lanku i ostao kao budistički laik u celibatu (brahmacāri), a kasnije kao laik u celibatu, beskućnik (anagarika), devet tjedana u Otočnom pustinjaku s Nyanatiloka Therom, učiteljem i učenjakom u theravada tradicija. Bio je ključan u osnivanju Međunarodne budističke unije (IBU) 1929. godine, čijim je predsjednikom postavio Nyanatiloku. Cilj IBU-a bio je ujediniti sve budiste diljem svijeta i promicati budizam kroz kreposno i uzorno ponašanje praktikanata budista. Kao tajnik IBU-a putovao je u Burmu i Europu kako bi prikupio podršku. Iako je došao na Šri Lanku s ciljem da postane budistički redovnik, Anagarika Dharmapala ga je u tome odvratila s obrazloženjem da bi bilo teško putovati kao budistički redovnik. Godine 1930. osnovao je Variyagoda Hermitage na imanju čaja u planinama blizu Gampola, ali je ondje živio samo godinu dana sa svojom njemačkom maćehom Anne Habermann koja je s njim došla iz Europe. U Variyagodi Govinda je učio Abhidhammu i pali.[5]

Život i putovanja u Indiji i Tibetu prije Drugog svjetskog rata
U travnju 1931. Govinda je otišao na Sveindijsku budističku konferenciju u Darjeelingu kao predstavnik IBU-a, kako bi propagirao `čisto budističko učenje kakvo je sačuvano na Cejlonu, u zemlji u kojoj je ono degeneriralo u sustav obožavanja demona i fantastičnih oblika vjerovanja .` Međutim, u obližnjem Sikkimu upoznao je tibetanskog učitelja meditacije Gelugpa Tomo Geshe Rimpoche alias Lama Ngawang Kalzang (1866. – 1936.),[6] koji ga se jako dojmio i potpuno promijenio njegove poglede na tibetanski budizam. Od tada je prihvatio tibetanski budizam, iako nikada nije napustio svoje theravada korijene i ostao je u kontaktu s Nyanatilokom i kasnije s Nyanaponikom. Lama Ngawang Kalzang podučavao je meditaciji Govindu, koji je s njim ostao u kontaktu do njegove smrti. Tijekom svojih ekspedicija na Tibet 1947.-1948., Govinda i Li Gotami upoznali su Ajo Repa Rinpochea, koji ih je, prema Govindi, inicirao u Kagyüpa školu tibetanskog budizma.[7]

Učenjak Donald Lopez postavlja pitanje treba li `inicijacije` koje je Govinda primio shvatiti na tradicionalni tibetanski način izraza, tj. kao opunomoćenje od strane Lame za provođenje tantričkih rituala ili meditacija. Kada je prvi put sreo Lamu Ngawanga Kalzanga, Govinda nije govorio tibetanski i njegov opis inicijacije je nejasan. Prema Lopezu, ne postoji inicijacija u Kagyu red ili bilo koji drugi tibetanski red, i nejasno je kakva je bila priroda ceremonije inicijacije i učenja koja su Govinda i njegova žena primili od Ajo Repa Rinpochea. Sam Govinda napisao je u Osnovama tibetanskog misticizma da je `inicirane` shvatio kao `pojedince koji, zahvaljujući vlastitoj osjetljivosti, reagiraju na suptilne vibracije simbola koji su im predstavljeni ili tradicijom ili intuicijom.`[8] I u Putu bijelih oblaka, napisao je: `Prava Guruova inicijacija je izvan podjela sekti i vjeroispovijesti: to je buđenje u našu vlastitu unutarnju stvarnost koja, jednom kad je nazremo, određuje naš daljnji tijek razvoja i naše djelovanje u životu bez provedba vanjskih pravila.` [9]

Govinda je ostao u Indiji, predavajući njemački i francuski na Sveučilištu Visva-Bharati Rabindranath Tagore u Santinekanu. Izgubio je interes za IBU, što je uzrokovalo njegov kolaps. Godine 1932. Govinda je nakratko posjetio Tibet iz Sikkima (posjet planini Kailash), a 1933. iz Ladakha. Ljetnih mjeseci 1932. i 1934. on i njegova maćeha, koja ga je pratila u Indiju, boravili su u njegovom samotištu u Variyagodi, gdje su tada također živjeli njemačka budistička časna sestra, Uppalavaṇṇā (Else Buchholz), i njemački redovnik, Vappo. Uppalavaṇṇā je 1945. kupio imanje od Govinde i tamo ostao do 1970-ih.[10] U pismu od 1. rujna 1934. Govinda je napisao da je došao na Šri Lanku u pratnji Rabindranatha Tagorea i da je održao niz predavanja o tibetanskom budizmu na raznim mjestima u Šri Lanki, pokušavajući prikupiti potporu planiranom budističkom sveučilištu u Sarnathu. Prijem u Šri Lanki bio je loš i Govinda, koji je ostao bez sredstava, bio je prilično razočaran.[11]

Po nalogu Tomo Geshe Rimpoche Govinda je 14.10.1933. osnovao svoj red, Budistički red Arya Maitreya Mandala. Tada je zaređeno četrnaest osoba. Govinda je dobio ime Anangavajra Khamsung Wangchuk. Godine 1934. u Calcutti je imao prvu izložbu svojih slika. Od 1935. do 1945. bio je glavni tajnik Međunarodne budističke sveučilišne asocijacije (IBUA), za koju je držao predavanja o budističkoj filozofiji, povijesti, arheologiji itd. na budističkoj akademiji u Sarnathu. Godine 1936. dobio je mjesto nastavnika na Sveučilištu u Patni, odakle je držao gostujuća predavanja na sveučilištima u Allahabadu, Lucknowu i Benaresu. Njegova predavanja o budističkoj psihologiji na Sveučilištu u Patni objavljena su 1939. kao The Psychological Attitude of Early Buddhist Philosophy, a njegova predavanja na Shantinekanu kao Psycho-Cosmic Symbolism of the Buddhist Stupa 1940. Godine 1938., nakon dva neuspjela pokušaja i na preporuku premijera Uttar Pradesha, uspio je postati punopravni britanski državljanin. Godine 1947. postao je državljanin Indije. Od 1937. do 1940. živio je sa svojom maćehom u kući u Darjeelingu.[12]

svjetskog rata
Iako je Govinda sada bio britanski državljanin, Britanci su ga ipak internirali tijekom Drugog svjetskog rata zbog njegovih veza s `osobama antibritanskih simpatija`, tj. obitelji Nehru. Prvo je interniran u Ahmednagar. Budući da nije skrivao da je protiv fašizma, nacisti su ga u logoru maltretirali, baš kao i druge antifašiste. Ovo maltretiranje natjeralo je Britance da otvore poseban logor za antifašiste u Dehra Dunu, kamo je prebačen 1942. Nyanatiloka i drugi njemački budistički redovnici sa Šri Lanke također su bili internirani u Dehra Dunu. U logoru je Govinda boravio kod njemačkog redovnika Nyanaponika Thera s kojim je učio jezike i sklopio blisko prijateljstvo koje je trajalo do kraja njegova života.