Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 178
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Brevijar Haosa
Autor: Alber Karako
Brevijar Haosa
Broširani povez
Izdavač: Zlatna grana Sombor
Godina: 1999
Biblioteka Anamorfoze, Sjajan pisac, Propovednik kataklizme, Sacekao da mu roditelji umru pa se ubio 1972 godine, jevrejskog porekla, Karakteristicna recenica ... Uzdizem pesmu smrti nad onima koji ce propasti...
ANAMORFOZA - a)Metafizika b)Smrt, Predgovor Duško Vrtunski, Ilustracije Albreht Direr, Ilustracija na omotu: Arnold Beklin /Kuga, tempera na drvetu, 1898, Latinica, Omot, 151 str
Alber Karako (1919-1971) bio je francusko-urugvajski filozof, esejista i pesnik, jedan od najvećih evropskih intelektualaca XX veka.Jevrejskog porekla, piše o jevrejskom pitanju, ishodištu civilizacije, umetnosti, o istoriji, o poimanju poretka.
Albert Caraco (8. srpnja 1919. – 7. rujna 1971.) bio je francusko-urugvajski filozof, pisac, esejist i pjesnik turskog židovskog podrijetla. Poznat je po svoja dva velika djela, Post Mortem (1968.) i posthumno objavljenom Bréviaire du chaos (1982.). Često ga uspoređuju s filozofima i piscima kao što su Emil Cioran, Louis-Ferdinand Céline, Nicolás Gómez Dávila i Friedrich Nietzsche.
Albert Caraco rođen je u Istanbulu 8. srpnja 1919. u sefardskoj židovskoj obitelji.[3] Njegova se obitelj preselila u Beč, Prag i kasnije u Berlin, prije nego što se nastanila u Parizu. Pohađao je Lycée Janson de Sailly i diplomirao na Ecole des Hautes Etudes Commerciales 1939. godine.[1] Iste godine, Caraco i njegova obitelj pobjegli su u Južnu Ameriku zbog nacističke prijetnje i približavanja Drugog svjetskog rata.[3] Njegova je obitelj dobila urugvajsko državljanstvo i prešla na katoličanstvo.[4] Početkom 1940-ih Caraco je objavio niz pjesama i drama.[1]
Godine 1946. Caraco se vratio u Pariz, gdje je proveo ostatak života. Potaknut redovničkom disciplinom, posvetio se pisanju, iako se odrekao katoličke vjere.[4] Smrt njegove majke 1969. godine, što je naširoko dokumentirano u njegovom djelu, Post mortem, negativno je utjecalo na njegovo stanje. Dana 7. rujna 1971., nakon očeve smrti, počinio je samoubojstvo. Većina njegovih neobjavljenih djela posthumno je objavila izdavačka kuća L`Age d`Homme.[4]
Članak o Caracovim djelima i životu, koji je napisao Louis Nucéra, objavljen je 4. svibnja 1984. u Le Mondeu.