ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K54
Jezik: Srpski

U dobrom stanju!

Savremena administracija, 1969.
Biblioteka Zodijak
151 strana.
Uvod, Kjerkegor, Marks i Niče. Tri velike teme Ničeove filozofije, Filozofija umjetnosti...


Danko Grlić (Gračanica, (Bosna i Hercegovina), 18. 9. 1923 - Zagreb, 1. 3. 1984), hrvatski i jugoslavenski marksistički filozof, pripadnik praxisove škole mišljenja.

Danko Grlić je rođen u malom bosanskom mjestu Gračanica, no već 1931 sa obitelji seli u Zagreb. Grlićeva obitelj s očeve strane su podunavski Njemci. Obitelj Grlić (izvorno Gerlich) je došla u naše krajeve iz današnje Njemačke tj. Schwarzwalda u doba kraljice Marije Terezije i Habsburške Monarhije. Nastanili su se u podunavlju, a prezime su promijenili u 17. stoljeću preseljenjem iz Banata u Zagreb.[1] Danko Grlić je iznad svega cijenio slobodu, tako je zbog svog slobodoumnog izražavanja, često dolazio u sukobe sa sredinom, koji su završavali vrlo loše po njega. 1948 odležao je tri mjeseca na Golom otoku zbog Informbiroa. Zapravo radilo se o tome da ni Danko nije prihvaćao rezoluciju, ali je držao da je onaj njen dio u pravu u kojem se govori da nema dovoljno demokracije u partiji.[2] Po povratku s Golog otoka Grlić se prihvaćao svakakvog posla, samo da preživi; prevodio je, pisao, čak i pod tuđim imenima. Tako i danas kola priča da je on napisao neke od eseja za knjigu Franje Tuđmana Rat protiv rata.[3][4] Od 1950 do 1955 Grlić studira filozofiju na Filozofskomu fakultetu u Zagrebu. Od 1959 na poziv Miroslava Krleže radi u Jugoslavenskom leksikografskom zavodu. Grlić je bio jedan od utemeljitelja čuvenog filozofskog časopisa Praxis [5]1965 godine. U razdoblju 1966-1968 Grlić obnaša dužnost predsjednika Hrvatskog filozofskog društva. Doktorirao je 1969 na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranivši svoju doktorsku dizertaciju Temeljna promišljanja Friedricha Nietzschea.

Grlić je svoju profesorsku karijeru započeo 1962 predavajući estetiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, no to je potrajalo sve do 1968, kada mu je ponovno zbog njegova slobodoumlja zabranjeno dalje raditi, - te je ponovno ostao bez posla. Prilika da se opet zaposli došla je sa Beogradskog filozofskog fakulteta, tu je izabran za profesora i predavao je od 1971 do 1974 Konačno je dočekao da se uprazni katedra za estetiku 1974 u Zagrebu na Filozofskom fakultetu na tom fakultetu ostao je sve do smrti 1984.

Grlićev najveći filozofski izazov bila je estetika, napisao je najkompletniji udžbenik za tu filozofsku disciplinu u našoj sredini koji se koristi i danas. To opsežno enciklopedijsko djelo u četiri toma izlazilo je od 1974-1979 a štampao ga je zagrebački Napriijed.

Njegov sin je poznati hrvatski filmski redatelj Rajko Grlić.
Najznačajnija djela
I Grlić je poput ostalih praxisovaca bio zastupnik tada moderne filozofske pozicije, na temelju kritičkog promišljanja marksističke filozofije prakse. Pored Marxa, na Grlića je osobito snažan utisak ostavio Friedrich Nietzsche, tada ne baš osobito cijenjeni filozof u marksističkim krugovima. Grlića su inspirirala njegova razmišljanja o slobodi kao perspektivi razvoja univerzalnih mogućnosti ljudskog bića, posebice u umjetnosti kao perjanice slobode. Grlić je htio ispraviti negativnu sliku o Nietzscheu - u marksističkim krugovima, dokazujući da je mračna slika njegova djela plod nacističke propagande i da uopće nema veze sa suštinom njegovih promišljanja.

Odabrana djela (I-IV), Naprijed, Zagreb-Nolit, Beograd, 1988. , ISBN 86-349-0158-0
Sv. I: Zašto (1971), Contra dogmaticos (1971)
Sv. II: Friedrich Nietzsche (1969/1981)
Sv. III: Umjetnost i filozofija (1965), Za umjetnost (1983)
Sv. IV: Izazov negativnog, Misaona avantura Waltera Benjamina
Izazov negativnog, Nolit, Beograd, 1986., ISBN 86-19-00508-1
Leksikon filozofa, Naprijed, Zagreb: 1983.
Estetika I-IV, Naprijed, Zagreb, 1974 - 79.
Zašto, Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu, 1968.
O Danku Grliću:

Tuna Prekpalaj, `Umanesimo e marxismo in Ganko Grlić`, disertacija, Univerzitet Padova, 1977;
Posthumno je u njegovu čast obavljen:

Umjetnost i revolucija, Spomenica Danku Grliću (1923-1984); uredio Gajo Petrović, Naprijed, Zagreb, 1989;
`Za Umjetnost - Zbornik radova u čast Danku Grliću povodom dvadeset godina od njegove smrti`, urednik Gordana Škorić, FF press, Zagreb, 2004.

Fridrih Vilhelm Niče (nem. Friedrich Wilhelm Nietzsche; Reken, 15. oktobar 1844 — Vajmar, 25. avgust 1900) bio je radikalni nemački filozof, jedan od najvećih modernih mislilaca i jedan od najoštrijih kritičara zapadne civilizacije, kulture i hrišćanstva; filolog, esejista,[1] filozof, pesnik i kompozitor.[2] Studirao je klasičnu filologiju i kratko vreme radio kao profesor u Bazelu, ali je morao da se povuče zbog bolesti. Na Ničea su najviše uticali Šopenhauer, kompozitor Vagner i predsokratovski filozofi, naročito Heraklit.[3] Neretko, Ničea označavaju kao jednog od začetnika egzistencijalizma, zajedno sa Serenom Kirkegorom.[4] Mihailo Đurić, autor više knjiga o Ničeu, ga je nazvao `misliocem vulkanske snage`....