Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Kraljevo, Kraljevo |
Godina izdanja: 2013
ISBN: 978-86-913795-2-0
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Luka Lakov Vukalović: život - sudbina - vrijeme
Izdavač: Autorsko izdanje
Povez: tvrd
Broj strana: 514
Ilustrovano.
Sadržaj priložen na slici.
Bez predlista, odlično očuvana.
Retko u ponudi.
Luka Vukalović, glasoviti hercegovački vojskovođa i junak rođen 1823. godine u Zupcima, u opštini Trebinje. Kao plemenski kapetan, bio je na čelu hercegovačkih ustanika 1852. godine i u više bojeva nanosio teške poraze Osmanlijama. Zbog ratnih zasluga, knjaz Danilo ga je imenovao vojvodom, ali se zbog samostalne politike koju je vodio u Hercegovini sukobio sa vojvodom Mirkom Petrovićem, koji mu je to zvanje oduzeo i uklonio ga sa položaja vođe ustanka. Knjaz Nikola se izmirio sa njim i vratio mu vojvodske znake.
Vukalović je u Trebinju izučio puškarski zanat i neko vrijeme se bavio njime u Herceg Novom. U doba Omer-pašine akcije protiv Crne Gore vratio se u rodni kraj, gdje je izabran za plemenskog glavara i kapetana. Kad je Omer-paša u martu 1852. godine naredio da se od hercegovačke raje oduzima oružje, protiv su se oduprli krajevi u kojima je Vukalović bio glavar. Otpor protiv predaje oružja, doveo je do manjih sukoba između Srba iz Hercegovine i Turaka, što je značilo uvod u ustanak, iza kojega je od početka stajao Vukalović. Do ustanka je došlo u zimu 1852/53. godine kada su Grahovljani, Banjani i Drobnjaci odbili da plate Turcima dužnu trećinu. Kako je istovremeno došlo i do akcije Turaka protiv Crne Gore, borila su se istočnohercegovačka plemena uz Crnogorce.
Omer-paša je pokušavao da raznim obećanjima i ustupcima umrtvi ustanak, u čemu nije imao uspjeha. No, kada se Crna Gora, poslije poraza u ratu sa Turskom u avgustu 1862. godine, pismeno obavezala da više neće pomagati ustanički pokret u Hercegovini, Vukalović se, smatrajući da je tamošnji narod ostavljen na cjedilu, pismeno sporazumio sa Omer-pašom, koji je obećao amnestiju svim ustanicima. Kada je vidio da Turci ne ispunjavaju obećanja data narodu u vezi olakšanja feudalnih davanja i smanjenja poreza, pokušao je da još jednom digne ustanak, ali je bez ikakve podrške sa strane, doživeo neuspjeh. Poslije toga, napustio je rodni kraj i preselio se u Rusiju, gdje je i umro 1873. godine.
(K-113)