Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Beograd-Čukarica, Beograd-Čukarica |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1987
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Mek povez, 126 strana, 19x13 cm
Izdavač Vuk Drašković
Štampa Gro Glas Beograd 1987. godine, tiraž 1000 primeraka
red Tobom je knjiga pisana silom prilika, zapravo po diktatu svakojakih neprilika koje, kao pisac, nisam želeo ni hteo da primetim i da ih ne propratim — ćutanjem. Nisam jedini kojemu se prigovaralo i prigovara zbog pisanja peticija, otvorenih pisama i javnog delanja koje nije `čisto literarne prirode.` Čak i neke moje kolege književnici smatraju da umetnik mora biti i gluv i slep pred `banalnostima svakodnevnice`, a pogotovu da se ne sme zanimati za poslove za koje su plaćeni političari, oficiri, psihijatri ili sudije. Ima li, međutim, pisac pravo na takav literarni karantin, na stakleno zvono izvan nedaća ljudi sa kojima živi, izvan svog vremena i prostora? Arhimed neće da brani Sirakuzu od Rimljana. On kao da ne primećuje ni onog rimskog vojnika koji dolazi da ga ubije. Samo mu kaže: Nolite perturbare circulos meos, odnosno: `Nemojte dirati moje krugove!` Umetnici i naučnici koji nisu u stanju da budu tako srećni — moraju da potraže druge uzore. Kad je Filip Makedonski krenuo da zauzme Korint, svi žitelji grada pohitaju da čiste oružje i utvrđuju bedeme. Videvši to, Diogen izvuče iz podruma svoje čuveno bure i stade ga kotrljati ulicama. `Ne mogu` — govoraše on — `a da se na neki način ne pridružim ovim ljudima.` Uz sve divljenje Arhimedovoj moći da se isključi iz realnog života i sveta, meni je mnogo bliža spontanost i uzaludnost Diogenova. Bilo mi je, naime, od početka jasno da ću ovim svojim otvorenim pismima samo valjati Diogenovo bure, kapom terati vetar i orati po moru, bez naročite nade da bilo šta promenim, da bilo kome pomognem. U ponovljenim okolnostima, ipak bih svako od tih pisa-ma opet napisao. Ponešto bih, svakako, sada rekao drukčije, ali bih rekao, ne bih ćutao i zanimao se jedino za svoje `krugove`. Konačno, onaj rimski ratnik je, ubivši Arhimeda, razvalio i njegove krugove. A možda je, ko zna, Grcima nedostajao još samo jedan vojnik — pa da Sirakuza bude odbranjena!
U Beogradu, 15. marta 1987.
Vuk Drašković