August Šenoa Čuvaj se senjske rukeTvrdi povezIzdavač Srpska književna zadrugaČuvaj se senjske ruke kratak je povijesni roman koji je podijeljen na 17 odlomaka u kojima se govori o osobama i događajima s početka 17. stoljeća u gradu Senju, odnosno o tvrđavi Nehaj koja je simbol toga grada. Autor ovog djela je August Šenoa koji je svojim književnim radom obilježio ne samo vrijeme u kojem je djelovao i živio, već je postavio norme i temelje književnosti 20. stoljeća.August Šenoa je čitajući povijesne spise sakupio podatke o mnogim zanimljivim povijesnim događajima i osobama pa je tako uspio sakupiti dovoljno podataka i za spomenuto književno djelo. Iako je u ovom djelu naglasak na povijesnim činjenicama, autor je dodao i fiktivne ljubavne priče kako bi ublažio i oplemenio ozbiljnost glavne radnje, borbe senjskih uskoka za ostanak u Senju i vlastiti život.Kako bi na što bolji način prikazao likove i opisao događaje, Šenoa preuzima ulogu sveznajućeg pripovjedača iznoseći događaje kronološkim redoslijedom. Osim što su detaljno opisani događaji i likovi, u romanu se pojavljuju i lirski razrađeni opisi eksterijera, karakteristike krajolika i vremenskih prilika koje same po sebi nagovještaju burne događaje i teške životne uvjete.Tema ovog romana jest nezavidan položaj isluženih uskoka koji su u vremenu zatišja od turskih napada postali teret gospodaru, odnosno vlastima u Beču, a Mlečanima su postali smetnja u njihovoj slobodnoj plovidbi i nametanju vlasti gradovima koji se nalaze na istočnoj strani Jadranske obale.Uskoci su prebjezi s prostora Dalmacije, Dalmatinske zagore, Hercegovine i Like te drugih krajeva osvojenih ili poharanih od turskih hordi. Priključili su se redovima Habsburške Monarhije kako bi se borili protiv Turaka, te branili granicu Monarhije.Roman započinje epizodom o suprotstavljanju 16-godišnje djevojke Dume, koja živi u krčkom gradiću Vrbniku, prosidbi od strane mletačkog plemića Vittoria Barbara. Djevojka bježi prema obali olujnog mora nakon nasrtanja plemića. Tamo nalazi spas, odnosno čamac senjskog vojvode Juriše Orlovića koji je potom odvodi u sigurnost Senja.Svi likovi koje August Šenoa spominje u romanu su stvarne i povijesne osobe o kojima je Šenoa mnogo saznao listajući povijesne spise. Međutim, ni jedan lik u ovom romanu nema glavnu ulogu. Kako protječe radnja romana, tako se i provlači mnoštvo likova koji na ovaj ili onaj način koče ili razvijaju fabularni tijek. Likovi ovog romana su osobe iz senjskog vlastelinskog sloja, pučani ili uskoci plemići, austrijski vojni predstavnici, osobe iz crkvenih krugova, a spominju se i habsburški i mletački predstavnici vlasti.Za prikazivanje likova Šenoa je koristio takozvanu crno bijelu tehniku te ih podijelio na dobre ili loše, pozitivne ili negativne, a kod karakterizacije naglasak je stavio na socijalnu i etičku osobitost te fizički izgled. Jezik kojim je pisano ovo djelo prožet je arhaizmima ili zastarjelicama poput pest, korblja, ćutjeti, ali i srbizmima poput talasa, manastira, tačke, što opisuje duh vremena u kojem je Šenoa pisao i stvarao. To je vrijeme kada su se Južni Slaveni približavali u jedinstvenu jezičnu i državnu zajednicu.Kroz korištenje stalnih epiteta po uzoru na narodnu epsku pjesmu, poput sinjeg mora, crnih brkova, bijelih zubi, crne kose, najviše dolazi do izražaja osobitost stila.9/13