Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Istorija
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
ISBN: Ss
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Odlomci iz novije politicke istorije Vojvodjanskih i Trojednickih Srba (1902 - 1914)
Dimitrije Mita Klicin
Dimitrije „Mita“ Klicin (Vršac, 11. septembar 1869 — Novi Sad, 19. januar 1943) je bio srpski učitelj, publicista i narodni poslanik.
Biografija
Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Vršcu, a Učiteljsku školu u Somboru (1888). Kao učitelj službovao je u Sarajevu, Mokrinu, Čereviću i Vršcu, gde je kao upravnik srpskih narodnih škola uvodio najmodernije metode. Bio je predsednik Vršačkog crkvenog pevačkog društva (1907), član Srpske zanatlijske čitaonice, pevačkog društva Laza Nančić` i jedan od osnivača Srpske ratarske čitaonice.
Publicista
Sa grupom istaknutih vršačkih radikala bio je pokretač i saradnik lista Srpstvo (1895-1900), kao i saradnik Rodoljuba i kikindskog Banaćanina. Pošto je napustio prosvetu bio je upravnik Manastirske štamparije u Sremskim Karlovcima i odgovorni urednik Školskog lista (1909-1910) koji je u njoj štampan. Kao bliski saradnik Jaše Tomića bio je glavni urednik Zastave (1911-1914). U svojim člancima kritikovao je ugarsku vlast, naročito nakon ukidanja crkveno-školske autonomije 1912. godine. Po izbijanju Prvog svetskog rata mađarske vlasti su ga internirale u Gornju Ugarsku, u Vac pa Segedin. Pred kraj rata vratio se u Novi Sad i uključio u rad Srpskog narodnog odbora. Bio je član Uređivačkog odbora i glavni i odgovorni urednik glasila Odbora Srpskog lista (1918), vlasnik i direktor beogradske Tribune (od 1920), odgovorni urednik Nove Srbije (Novi Sad, 1923-1924) i direktor disidentskog lista Radikal Stojana Novakovića.
Sarađivao je u listovima: Balkan, Dunav (1921), Severna Srbija (1925-1926) i dr. Autor je nekoliko udžbenika: Latinice, za srpske narodne osnovne škole (1905), Srpske čitanke, za drugi razred srpskih pravoslavnih veroispovednih osnovnih narodnih škola (1916) i Bukvara za srpske osnovne škole (1890).
Političar
Za poslanika Narodno-crkvenog sabora u Sremskim Karlovcima biran je od 1896. do 1910. Bio je vršački delegat na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu 1918. i poverenik Narodne uprave za privredu. Za narodnog poslanika na listi Radikalne stranke biran je 1920. godine. Stranku je napustio 1921. i do 1929. delovao je kao disident. Na oblasnim izborima 1927. izabran je za predsednika oblasnog odbora Bačke u Somboru, a po uvođenju diktature 1929. za komesara ove oblasti. Osnovao je Štedionicu Bačke oblasti.
Bio je član Upravnog odbora i književnog saveta Matice srpske i predsednik Novosadske sekcije Jugoslovenskog novinarskog udruženja (1923-1933).[1][2]
Sa suprugom Jelisavetom, članicom dobrotvornih i humanitarnih društava, imao je sinove Predraga i Miodraga.
Sahranjen je na Almaškom groblju u Novom Sadu.