Cena: |
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Rakovica, Beograd-Rakovica |
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Književnost
ISBN: Nema
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Đura Daničić (ili Đuro Daničić; Novi Sad, 4. april 1825 — Zagreb, 17. novembar 1882) bio je srpski filolog, branilac Vukovih pogleda i veliki poštovalac njegovog rada, jedan od najznačajnijih radnika na proučavanju srpskog i hrvatskog jezika.
Đura Daničić rođen je pod imenom Đorđe Popović, kao četvrti sin novosadskog sveštenika Jovana Popovića i Ane, u Novom Sadu, 1825. godine. Rano je ostao bez oca (1838), a uspeo je da se obrazuje zahvaljujući požrtvovanoj majci.Prve škole učio je u Novom Sadu i Požunu a pravne nauke u Pešti i Beču gde je došao 1845. Pod uticajem Karadžića i Miklošiča počeo je da se bavi slovenskom filologijom kojoj je kasnije a naročito proučavanju srpskog jezika posvetio ceo život. Za vreme studija materijalno su mu pomagali knez Mihailo Obrenović i Jovan Gavrilović. Godine 1856. postao je bibliotekar Narodne biblioteke u Beogradu i sekretar Društva srpske slovesnosti, a 1859. profesor Liceja (Velike škole). Godine 1865. ostavio je profesuru i na kratko vreme postao činovnik Uprave pošta, a 1866. otišao je u Zagreb za sekretara tada osnovane Jugoslovenske akademije. Godine 1873. se vratio na katedru srpskog jezika u Veliku školu u Beogradu predavajući u njoj do 1877.
Otišao je zatim na odmor u Zagreb da produži rad na započetom velikom Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika. Na tom poslu ga je i zatekla smrt. Njegovo telo preneseno je novembra iste godine (1882) u Beograd i tu je sahranjeno na Markovom groblju.
Svoje prezime zamenio je 1847. prezimenom Daničić, kojim se potpisao na prvom svom naučno-polemičkom radu Rat za srpski jezik i pravopis, i pri tom prezimenu je posle stalno ostao. Razlog je bio jednostavan; samo da se izbegne državna cenzura te knjige. Kasnije je našao da novo prezime ima i te kako smisla, jer je govorilo `o sinu Vukovih `Danica` (kalendara).Bio je tada star samo 22 godine i sa tim radom se uz novo prezime istakao u svetu kulture.
1923., tabačni (delimično rasečeni) povez, 200 strana, cela knjiga uključujući korice se odvaja na nekoliko delova, nepodvlačena, težina 270 grama.
**