Godina izdanja: 1900 - 1949.
ISBN: 227
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!



Eugen Kumičić (Brseč, 11. siječnja 1850. - Zagreb, 13. svibnja 1904.) je bio hrvatski književnik i političar, poznat i po psuedonimu Jenio Sisolski.

Životopis Uredi

Eugen Kumičić rođen je 11. siječnja 1850. godine u malom istarskom mjestu Brseč. Osnovnu pučku školu, normalku, završio je u Brseču, privatno, učeći kod tamošnjeg župnika koji je okupljao hrvatsku djecu i pripremao ih u početnim znanjima.[1] Gimnaziju je završio u Rijeci. Počeo je studirati medicinu u Pragu, ali prelazi u Beč gdje studira povijest, zemljopis i filozofiju. Potom se u Zagrebu zaposlio kao srednjoškolski profesor. Oduševljavao se pravaštvom, te s Matkom Laginjom i Erazmom Barčićem pokreće u Kraljevici list Primorac te uređuje Hrvatsku vilu (1882-1883) i Hrvatsku (1887-1888). Od 1884. godine je kao pravaš više puta biran za zastupnika u Hrvatski sabor, gdje se istaknuo kao govornik i protivnik promađarske politike.

Nakon rascjepa u pravaškoj stranci, 1895. godine, postaje potpredsjednik novoosnovane Čiste stranke prava.

Književno stvaralaštvo Uredi

Eugen Kumičić smatra se predvodnikom naturalizma u hrvatskoj književnosti. Često se koristio elementima preuzetim iz francuske trivijalne književnosti, te rekvizitima knjiške romantike. Veliku popularnost stekao je povijesnim romanima, a pisao je i drame te romane sa socijalnom tematikom.

Ocjenjujući Eugena Kumičića kao književnika, Antun Gustav Matoš je zapisao: `To je prvi naš naturalist i socijalni pripovjedač koji se poput Flauberta i Zole služio dokumentarno realističkom metodom.` Nasuprot njemu, Antun Barac za Kumičića tvrdi da u težnji da stvori obrazac hrvatskog socijalnog romana, pisanog realističkom metodom, nije uspio kao njegovi francuski uzori. Unatoč svim zamjerkama, Kumičićevu književnu talentu ne može se poreći snaga kojom je slikao ljude i prirodu Istre u romanima `Jelkin bosiljak` i `Začuđeni svatovi`, kao i zanimljiv kritički prikaz ekonomskog i moralnog rasula u gornjim slojevima građanskog društva u romanima `Olga i Lina`, te `Gospođa Sabina` koji su objavljeni 1881., odnosno 1883. godine.

Djela Uredi

`Slučaj`, novela (1879.)
`Olga i Lina`, roman (1881.)
`Jelkin bosiljak`, pripovijest (1881.)
`Neobični ljudi`, pripovijest (1882.)
`Primorci`, roman (1882.)
`O romanu`, esej (1883.)
`Začuđeni svatovi`, roman (1883.)
`Ivan Turgenjev`, esej (1883.)
`Gospođa Sabina`, roman (1883.)
`Ubilo ga vino`, pripovijest (1884.)
`Sirota`, roman (1885.)
`Pod puškom`, pripovijest (1886.)
`Preko mora`, pripovijest (1889.)
`Saveznice`, pripovijest (1889.)
`Teodora`, roman (1889.)
`Otrovana srca`, pripovijest (1890.)
`Sestre`, drama (1890.)
`Obiteljska tajna`, komedija (1890.)
`Zablude naše kritike`, esej (1890.)
`Broj 84 i 85`, pripovijest (1890.)
`Crn Božić, pripovijest (1890.)
`Tri mučenice`, pripovijest (1890.)
`Mladost-ludost`, pripovijest (1891.)
`Urota zrinsko-frankopanska`, povijesni roman (1893.)
`Pobijeljeni grobovi`, pripovijest (1896.)
`Poslovi`, drama (1898.)
`Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan i njihovi klevetnici`, esej (1899.)
`Petar Zrinski`, povijesna drama (1900.)
`Kraljica Lepa ili propast kraljeva hrvatske krvi`, roman (1902.)